Saznajte kako sezonske promjene vremena i promjene vremenskih zona mogu uticati na upravljanje dijabetesom, kao i savjete kako se prilagoditi i održati svoju rutinu.

Promjene vremena, bilo zbog prelaska sa ljetnjeg na zimsko računanje ili zbog promjene vremenskih zona tokom putovanja, mogu predstavljati poseban izazov u kontroli dijabetesa.
U ovom tekstu objašnjavamo kako sezonske promjene vremena u proljeće i jesen (tzv. ljetnje računanje vremena), kao i putovanja kroz različite vremenske zone, mogu uticati na vaše zdravlje — i nudimo savjete kako da održite ravnotežu i upravljate dijabetesom kroz te promjene.

Dijabetes i promjena vremena

Naše tijelo funkcioniše kao fino podešena mašina. Kada dođe vrijeme za buđenje, tijelo oslobađa kortizol — hormon stresa. U davna vremena, kortizol je pomagao da preživimo opasne situacije, dok danas pomaže da ustanemo iz kreveta.
To oslobađanje kortizola stimuliše jetru da proizvodi više glukoze (šećera). Kod osoba sa dijabetesom to stvara potrebu za dodatnim insulinom radi regulacije nivoa šećera u krvi.

„Optimalno funkcionisanje kortizola prati obrazac koji se zove kortizolna kriva. U zdravom obrascu, kortizol je visok ujutru i postepeno opada tokom dana i večeri — poput tablete energije sa sporim oslobađanjem koja prestaje da djeluje taman pred spavanje“, objašnjava dr Sara Gotfrid, specijalista funkcionalne medicine.

Kada se naviknemo da idemo na spavanje i budimo u približno isto vrijeme svakog dana, tijelo zna kada da oslobađa ove hormone, a i terapija za dijabetes je obično usklađena s tom rutinom. Međutim, kada dođe do promjene vremena, tijelo se može osjećati dezorijentisano, naročito prve sedmice, i može biti potrebno neko vrijeme da se uspostavi ravnoteža.

Prilagođavanje na promjenu vremena

Tijelu može biti potrebno nekoliko dana da se prilagodi sezonskoj promjeni vremena ili novoj vremenskoj zoni.
„Ako primijetite da vam energija pada tokom uobičajenih aktivnosti, to može biti znak da vam je obrazac kortizola poremećen. Češće prehlade, promjene raspoloženja i kraći prag tolerancije mogu biti rani znaci“, kaže dr Filomena Trindade iz Instituta za funkcionalnu medicinu.
Ako primijetite ove simptome, razgovarajte sa svojim ljekarom ili timom za dijabetes.

Ljetnje i zimsko računanje vremena

Ljetnje računanje vremena (Daylight Savings Time, DST) se koristi u mnogim zemljama svijeta — satovi se pomjeraju unaprijed u proljeće i unazad u jesen radi boljeg iskorišćavanja dnevne svjetlosti. Te promjene mogu poremetiti obrasce spavanja i na taj način uticati na osjetljivu ravnotežu u kontroli šećera u krvi.

Proljeće

Kada se u proljeće sat pomjeri unaprijed, dani postaju duži, ali gubitak jednog sata sna može izazvati pospanost i kratkotrajne promjene u nivou glukoze.

Jesen

Dobitak jednog sata sna u jesen može djelovati primamljivo, ali i ta promjena može uticati na dijabetes. Može doći do promjena u potrebama za insulinom i njegovom vremenskom dozom, kao i do oscilacija u nivou šećera u krvi. Iako više spavate, tijelu može biti potrebno nekoliko dana da se prilagodi.

Sljedeća promjena vremena u Crnoj Gori biće prelazak na zimsko računanje vremena, i to:

U nedjelju, 26. oktobra 2025. godine, u 03:00 ujutru sat će se pomeriti unazad na 02:00.

To znači da ćeš spavati sat vremena duže, jer se vraćamo na standardno (zimsko) vrijeme.

Nakon toga, naredna promjena biće 30. marta 2026., kada ćemo opet preći na ljetnje računanje vremena i sat pomjeriti unaprijed.

„Dawn phenomenon“ – Jutarnji porast šećera

Da li ste primijetili kako promjena vremena ili vremenske zone može poremetiti vaš jutarnji ritam?
Ova pojava, poznata kao „dawn phenomenon“ (jutarnji porast nivoa glukoze), česta je kod osoba sa dijabetesom. Kod dijabetesa tip 2, tijelo postaje manje osjetljivo na insulin, što dovodi do viših vrijednosti šećera u krvi ujutru — neposredno prije doručka.
Kontinuirano praćenje glukoze (CGM) pokazuje da je ovaj fenomen vrlo čest.

Da biste ga kontrolisali, važno je da u saradnji sa ljekarom pronađete rješenje koje vama odgovara — kroz prilagođenu ishranu, fizičku aktivnost ujutro i uveče, ili eventualne promjene terapije.

Putovanja i vremenske zone

Putovanje sa dijabetesom kroz više vremenskih zona može biti izazovno. Novi vremenski raspored može poremetiti planirane obroke i doze lijekova, što utiče na nivo šećera u krvi. Unutrašnji sat tijela ne uspijeva odmah da se prilagodi, pa je potrebno dodatno pažljivo praćenje.
To, međutim, ne treba da vas spriječi da uživate u putovanjima — već da vas podsjeti da unaprijed planirate i pravilno održavate glikemijsku kontrolu.

Jet lag (umor zbog promjene vremenskih zona) takođe može uticati na nivo šećera i kvalitet sna. Simptomi postaju izraženiji što više vremenskih zona pređete, naročito prilikom putovanja prema istoku. Promjene svjetla, vremena obroka i izloženosti vještačkom svjetlu mogu izazvati umor, loše raspoloženje i poremećaj sna.

Savjeti za ublažavanje jet laga:
• Pijte dosta vode, izbjegavajte alkohol i kofein.
• Jedite uobičajene količine hrane u približno uobičajeno vrijeme.
• Ostanite budni dok je napolju svijetlo i spavajte kada padne mrak.
• Izbjegavajte vještačka svjetla kad god je moguće.

Zaključak

Ključni savjeti za lakše prilagođavanje promjeni vremena i vremenskim zonama ako imate dijabetes:

• Provjerite vrijeme na svom glukometru — podesite ga tačno nakon svake promjene vremena.
  • Održavajte rutinu — redovno spavanje, obroci i vježbanje pomažu stabilizaciji šećera.
  • Pratite nivo šećera — tokom prelaznog perioda češće mjerite i po potrebi prilagodite terapiju.
  • Dajte prioritet snu — dovoljno sna ključno je za stabilan šećer i dobro raspoloženje.
  • Ostanite u kontaktu sa ljekarom — ako primijetite promjene u nivou šećera, raspoloženju ili spavanju, obratite se svom zdravstvenom timu za individualne savjete.

Za razliku od drugih tipova dijabetesa, gestacijski dijabetes obično nestaje ubrzo nakon porođaja.
Gestacijski dijabetes se javlja kada žena koja ranije nije imala dijabetes razvije visok nivo šećera u krvi tokom trudnoće.

Zašto se to dešava?
Kao i kod mnogih drugih stvari u trudnoći — krivac su hormoni.
Insulin je hormon koji održava nivo šećera u krvi (poznat i kao glukoza) u zdravim granicama.
Tokom trudnoće, povišeni nivoi drugih hormona mogu uticati na osjetljivost tijela na insulin, što dovodi do povećanog nivoa šećera u krvi.

Za razliku od drugih tipova dijabetesa, gestacijski dijabetes obično sam od sebe nestaje, a ubrzo nakon porođaja nivo šećera se vraća u normalu, kaže dr Tania Esakoff, klinička direktorka Centra za prenatalnu dijagnostiku.

Ako gestacijski dijabetes sam od sebe nestaje, zašto je onda problem?
Problem sa previsokim nivoom šećera u krvi je taj što on prolazi kroz posteljicu i direktno dolazi do nerođene bebe.

Hoće li beba biti dobro?
Većina žena koje dobiju gestacijski dijabetes prođu dobro sve dok se stanje pravilno kontroliše.
„Ipak, mogu se javiti komplikacije kod bebe, kao što su nizak nivo šećera pri rođenju, problemi sa disanjem, nizak nivo kalcijuma i žutica“, kaže dr Esakoff.

Visok nivo šećera u krvi može takođe dovesti do prekomjernog nakupljanja plodove vode, makrosomije (što znači da je beba znatno veća od prosjeka), a u rijetkim slučajevima i do fatalnog ishoda. Drugi rizici uključuju prijevremeni porođaj, visok krvni pritisak ili preeklampsiju.

Većina ovih komplikacija može se spriječiti. Ključno je da se nivo šećera u krvi dovede pod kontrolu čim se dijagnoza postavi.

Kako se postavlja dijagnoza?
Većina žena sa gestacijskim dijabetesom nema vidljive simptome, ali neke osjećaju pojačanu glad, žeđ ili umor. Pošto su ovi simptomi česti i u normalnoj trudnoći, dr Esakoff naglašava važnost redovnog testiranja.

„Imamo pacijentkinje koje vode računa o sebi, u odličnoj su formi, paze na ishranu — i ipak ga dobiju“, kaže dr Esakoff. „Zato je neophodno da se testirate između 24. i 28. nedjelje trudnoće.“

Testiranje obuhvata jednočasovni test tolerancije na glukozu, a ako je pozitivan, sprovodi se tročasovni test radi potvrde dijagnoze.

Najbolji način za kontrolu?
Ako vam doktor nije zabranio fizičku aktivnost — kretanje je veoma važno. Ono održava vas i bebu zdravima i smanjuje dobijanje na težini, jer žene sa viškom kilograma imaju veću vjerovatnoću da razviju gestacijski dijabetes.

Dr Esakoff takođe preporučuje konsultaciju sa edukatorom za dijabetes, nutricionistom ili ljekarom kako biste pronašli način ishrane koji vam odgovara.

„Kontrola gestacijskog dijabetesa se zasniva na pravilnom balansu proteina, masti i ugljenih hidrata“, objašnjava ona. „Mnoge žene misle da će sve biti bolje ako izbace ugljene hidrate, ali oni su neophodni u trudnoći.“

Neke žene ipak moraju uzimati lijekove ili insulin.

Ko je u riziku?
Svaka trudnica može razviti gestacijski dijabetes, ali veći rizik imaju žene koje:
• Imaju višak kilograma ili su gojazne
• Imaju porodičnu istoriju dijabetesa
• Su imale gestacijski dijabetes u prethodnoj trudnoći
• Imaju više od 25 godina
• Su afričkog, američko-indijanskog, azijsko-američkog, hispano/latino ili pacifičkog porijekla
• Imaju predijabetes
• Imaju visok krvni pritisak

Hoće li gestacijski dijabetes nestati?
Kod većine žena — da. Ali, oko polovine žena koje su imale gestacijski dijabetes kasnije u životu ima povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2.

Sve žene koje su imale gestacijski dijabetes treba da se testiraju 6 nedjelja nakon porođaja kako bi se provjerilo da li dijabetes i dalje postoji.

„Kada žena jednom ima gestacijski dijabetes, mora cijelog života da vodi računa o ishrani i fizičkoj aktivnosti“, kaže dr Esakoff.

Ali to može imati i dobru stranu:
„Zdravije navike ishrane doprinose zdravijem srcu, većoj energiji i boljem samopouzdanju. To koristi i majci i cijeloj porodici“, kaže dr Esakoff.

„Gestacijski dijabetes ne mora da vam oduzme radosti trudnoće.“

Preuzeto sa: https://www.cedars-sinai.org/blog/gestational-diabetes.html

Snalaženje sa dijabetesom tipa 1 (T1D) kod djeteta zahtijeva ne samo medicinsko znanje, već i duboko razumijevanje emocionalne i praktične podrške. U ovom blogu bavimo se najčešćim brigama sa kojima se roditelji suočavaju, nudeći praktične savjete i emocionalnu podršku.

Snalaženje sa T1D – Perspektiva roditelja

U nastavku odgovaramo na ključna pitanja koja pomažu roditeljima djece sa T1D da se suoče sa svakodnevnim izazovima. Od svakodnevne brige, preko društvenih situacija, do dugoročnog upravljanja zdravljem – odgovori pružaju smjernice i korisne uvide. Bilo da se tek prilagođavate novoj dijagnozi ili tražite način da unaprijedite pristup kako vaše dijete raste, ovi savjeti su tu da vas osnaže.

Alison Orechwa, dijeli svoje iskustvo. Živeći sa T1D od djetinjstva i prateći dijagnozu svog sina Maka u četvrtoj godini, Alison unosi duboko lični pogled u razgovor.

Alison i Mak

Kako ste reagovali na dijagnozu T1D kod vašeg djeteta i koje ste korake preduzeli odmah nakon toga?

Moja reakcija bila je mješavina razočaranja i snage. Iako sam znala da moja djeca imaju veći rizik zbog mog dijabetesa, nisam bila spremna da čujem da Makovi rezultati ukazuju na skoro izvjesnu dijagnozu. Plakala sam, podijelila vijest sa suprugom i kćerkom i poslala poruku porodici.

Zatim sam se bacila na naučnu literaturu da saznam postoji li način da se dijagnoza odloži. Željela sam da budem naoružana informacijama kako bih zaštitila svog sina. Moja porodica me je stalno podsjećala da smo pametna, snažna porodica, sa iskustvom i zajednicom koja mu može obezbijediti najbolju moguću njegu.

Koje su vaše svakodnevne strategije za kontrolu nivoa šećera u krvi vašeg djeteta?

Mak koristi pumpu povezanu sa senzorom, tako da pratimo njegov šećer putem telefona i notifikacija. Pažljivo pratimo unos ugljenih hidrata, trudimo se da unaprijed damo bolus prije obroka i uvijek nosimo tablete glukoze.

Kako uključujete svoje dijete u brigu o dijabetesu i kada ste počeli s tim?

Mak je oduvijek bio hrabar i dobro informisan o svom stanju. Cijeli život gleda mene kako upravljam sopstvenim dijabetesom.

Ponekad se požalim, ali uglavnom to prihvatam smireno. Konstantno razgovaramo o tome i zajedno rješavamo probleme. Pomogne i to što ponekad zajedno „gunđamo“ o svemu.

Kako organizujete brigu o dijabetesu tokom školskih sati ili kada niste kod kuće?

Njegovi nastavnici i školsko osoblje su sjajni saradnici. Na užine mu pišemo količine ugljenih hidrata, učitelj prati njegove alarme.

Ponekad moramo da zamijenimo set ili senzor tokom školskog dana, većinu vremena sve teče bez poteškoća. Srećom, živimo i radimo na samo jedan blok od škole, u slučaju hitnosti.

Kako pravite da svakodnevni trenuci budu posebni uprkos izazovima T1D-a?

Živimo život punim plućima i ne dozvoljavamo da nas T1D sputava. Mak učestvuje u sportu, pozorištu, kampovima i drugim aktivnostima.

Koji su resursi ili grupe podrške bili najkorisniji za vas kao staratelja?

Roditeljske grupe podrške, bilo online ili uživo, izuzetno su korisne za nove porodice koje se prilagođavaju T1D-u. Povezivanje sa drugim roditeljima u školi ili komšiluku je neophodno. Imam nekoliko grupnih razgovora sa drugim roditeljima djece sa T1D, gdje se ponekad jednostavno izjadamo jedni drugima – i to djeluje terapeutski.

Koji biste savjet dali novim roditeljima čije dijete je upravo dobilo dijagnozu T1D?

Dok sami učite o bolesti, počnite dijeliti osnovne informacije sa prijateljima i porodicom. Napravite kratak vodič za svakoga ko čuva vaše dijete sa T1D – uključite broj ljekara, protokole za hitne slučajeve i faktore koji utiču na nivo šećera u krvi.

Razgovarajte odmah sa školskom službom i tražite odgovarajuće prilagodbe. Ne osjećajte grižu savjesti ako koristite pogodnosti za osobe sa invaliditetom na mjestima poput zoološkog vrta ili zabavnih parkova – i vi i vaše dijete zaslužujete olakšice.

Završne misli o roditeljstvu i T1D

Nadamo se da su vam ovi savjeti donijeli smjernice i utjehu. Zapamtite – niste sami na ovom putu.

Podijelite svoju priču, povežite se sa drugima i pronađite snagu u zajednici dok zajedno prolazimo kroz T1D putovanje.

Dijabetes je ozbiljno zdravstveno stanje, a njegovo pravovremeno otkrivanje i liječenje ključni su za sprječavanje dugoročnih komplikacija. Sve veći broj ljudi širom svijeta danas se suočava sa ovom bolešću.

Prema podacima Međunarodne federacije za dijabetes (IDF), trenutno više od 55 miliona odraslih osoba uzrasta od 20 do 79 godina ima dijabetes u regionu Bliskog istoka i Sjeverne Afrike. Štaviše, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima stopa dijabetesa je među najvišima na svijetu — 16,3%. Još alarmantniji podatak je da oko 40,7% odraslih osoba sa dijabetesom tipa 2 ni ne zna da ima ovo stanje.

Zato je izuzetno važno poznavati ovu bolest — razumjeti razliku između tipa 1 i tipa 2, prepoznati faktore rizika, važnost prevencije, ranog otkrivanja i pravilnog upravljanja bolešću.

Šta je zapravo dijabetes?

Dijabetes obuhvata grupu stanja u kojima tijelo ne proizvodi dovoljno insulina, ne koristi ga pravilno (insulinska rezistencija), ili kombinuje oba problema.

U normalnim uslovima, ugljeni hidrati iz hrane razlažu se u glukozu u sistemu za varenje. Insulin — hormon koji proizvodi pankreas — omogućava ćelijama da apsorbuju tu glukozu iz krvi i pretvaraju je u energiju.

Ako tijelo ne proizvodi dovoljno insulina, ili ćelije ne reaguju na njega, glukoza ostaje u krvi i njena koncentracija raste. Upravo to dovodi do dijabetesa.

Vrste dijabetesa

1. Dijabetes tip 1:
Organizam ne proizvodi insulin potreban za regulaciju šećera u krvi. Riječ je o autoimunom oboljenju, što znači da imuni sistem napada ćelije pankreasa koje stvaraju insulin. Najčešće se javlja u djetinjstvu ili adolescenciji, ali može nastati i kasnije. Osobe s ovim tipom moraju svakodnevno primati insulin putem injekcija ili pumpi.

2. Dijabetes tip 2:
Tijelo ne proizvodi dovoljno insulina, ili ćelije ne reaguju na njega (insulinska rezistencija). Glukoza se ne apsorbuje u ćelije, pa nivo šećera u krvi raste. Ovaj tip se obično javlja u odraslom dobu, ali se sve češće dijagnostikuje i kod djece. Može se spriječiti i kontrolisati pravilnom ishranom i fizičkom aktivnošću, mada su ponekad potrebni i lijekovi.

3. Predijabetes:
U ovom stanju nivo šećera u krvi je povišen, ali ne dovoljno da bi se dijagnostikovao dijabetes tipa 2. Rana dijagnoza predijabetesa je presudna jer se u ovoj fazi može spriječiti razvoj dijabetesa i njegovih komplikacija.

Moguće dugoročne komplikacije dijabetesa

Dijabetes pogađa više organa i sistemi, a njegove posljedice mogu biti veoma ozbiljne:

• Kardiovaskularni sistem: visok pritisak, povišen holesterol, moždani udar, infarkt.
• Bubrezi: dijabetička nefropatija (oštećenje bubrega) koja može dovesti do infekcija i otkazivanja bubrega.
• Nervi: neuropatija (oštećenje nerava) koja izaziva utrnulost i trnjenje prstiju.
• Oči: dijabetička retinopatija (oštećenje vida), katarakta, glaukom, pa čak i sljepilo.
• Stopala: dijabetičko stopalo — sporo zarastanje rana, čirevi, infekcije, koje mogu završiti amputacijom.
• Drugo: infekcije kože, problemi sa desnima i zubima, depresija i drugi psihološki efekti.

Zašto su redovne kontrole ključne

Rano otkrivanje i praćenje dijabetesa od izuzetnog su značaja. Osim kod tipa 1, mnogo toga se može spriječiti zdravim načinom života. Redovne posjete ljekaru mogu spriječiti teže komplikacije i omogućiti bolju kontrolu bolesti.

Šta da očekujete na pregledu kod ljekara

1. Anamneza (razgovor o simptomima):
Ljekar će postaviti detaljna pitanja o simptomima i trajanju problema:

• Koliko dugo imate tegobe?
• Da li ste ranije provjeravali šećer u krvi?
• Da li uzimate neke lijekove?
• Kakva vam je ishrana i fizička aktivnost?
• Da li u porodici postoji dijabetes?

Pročitaj više …

Upravljanje dijabetesom zasniva se na održavanju nivoa šećera u krvi u zdravom rasponu. Ipak, različiti faktori mogu uticati na te nivoe, što ponekad otežava kontrolu. Za dijabetes tip 1 i tip 2, razumijevanje elemenata koji utiču na glukozu u krvi ključno je za efikasno upravljanje.

1 – Ishrana i unos ugljenih hidrata
Ugljeni hidrati su glavni makronutrijent koji utiče na šećer u krvi. Kada se konzumiraju, razlažu se u glukozu, koja ulazi u krvotok i podiže nivo šećera. Međutim, nisu svi ugljeni hidrati isti – prosti (poput šećera i rafinisanih žitarica) brže podižu šećer, dok složeni (poput integralnih žitarica i povrća) oslobađaju glukozu sporije.
👉 Savjet: Uravnotežena ishrana sa složenim ugljenim hidratima, vlaknima i zdravim mastima pomaže u umjerenom rastu glukoze.

2 – Fizička aktivnost
Vježbanje snažno utiče na nivo šećera u krvi. Povećava osjetljivost na insulin, pa tijelo efikasnije koristi glukozu. Aerobne vježbe (hodanje, trčanje, plivanje) brzo snižavaju šećer, dok trening snage i visokointenzivne vježbe imaju dugotrajniji efekat.
👉 Savjet: Uključite redovnu fizičku aktivnost, ali mjerite šećer prije i poslije vježbanja da spriječite hipoglikemiju.

3 – Lijekovi i insulin
Lijekovi poput insulina i oralnih terapija (npr. metformin) igraju veliku ulogu u kontroli šećera. Njihova efikasnost zavisi i od ishrane, aktivnosti, stresa i bolesti.
👉 Savjet: Pridržavajte se propisane terapije i obratite se ljekaru prije promjena u rutini ili ishrani.

4 – Stres i emocije
Stres i emocije mogu značajno uticati na šećer. Tijelo tada luči kortizol i druge hormone koji podižu glukozu. Pored toga, stres može izazvati emocionalno prejedanje.
👉 Savjet: Vježbajte tehnike opuštanja (disanje, meditacija, joga) da smanjite negativan efekat na šećer.

5 – Bolest ili infekcija
Kod bolesti ili infekcije šećer obično raste, jer tijelo oslobađa hormone stresa. Povišena temperatura, dehidratacija i bolesti mogu povećati glukozu čak i kada ne jedete više nego inače.
👉 Savjet: Tokom bolesti češće kontrolišite šećer i obratite se ljekaru ako su nivoi stalno visoki.

6 – Hormonske promjene (menstruacija, trudnoća, menopauza)
Kod žena hormonske oscilacije tokom ciklusa, trudnoće ili menopauze mogu uticati na šećer. Npr. tokom ciklusa dolazi do povećane otpornosti na insulin.
👉 Savjet: Vodite evidenciju o ciklusu i razgovarajte sa ljekarom ako hormoni značajno utiču na kontrolu dijabetesa.

7 – Obrasci spavanja
Loš ili nedovoljan san smanjuje osjetljivost na insulin i povećava šećer u krvi. Redovan i kvalitetan san pomaže u regulaciji metabolizma glukoze.
👉 Savjet: Težite ka 7–8 sati sna svake noći.

8 – Alkohol
Alkohol različito utiče na šećer u krvi, zavisno od vrste i količine. Može ga podići (posebno pivo i zaslađena pića), ali i izazvati hipoglikemiju kasnije, jer usporava oslobađanje glukoze iz jetre. Ovo je posebno rizično za osobe na insulinu.
👉 Savjet: Ako pijete alkohol, radite to umjereno, ne na prazan stomak i pratite nivo šećera.

9 – Dehidratacija
Kod dehidratacije šećer postaje koncentrisaniji u krvi, pa su vrijednosti više. Takođe, visok šećer može izazvati dehidrataciju jer tijelo pokušava izbaciti višak glukoze mokrenjem.
👉 Savjet: Pijte dovoljno vode, naročito tokom bolesti, vježbanja ili vrućine.

10 – Ekstremne temperature
I vrućina i hladnoća mogu uticati na šećer. Vrućina izaziva dehidrataciju i otežava čuvanje insulina, dok hladnoća povećava potrošnju energije, što može sniziti šećer.
👉 Savjet: Čuvajte terapiju na odgovarajućoj temperaturi i ostanite hidrirani.

Složenost kontrole šećera u krvi

Upravljanje dijabetesom je složen proces koji uključuje praćenje ishrane, fizičke aktivnosti, stresa, terapije i sna. Prepoznavanje opasnih vrijednosti šećera ključno je za izbjegavanje hitnih stanja. Redovno mjerenje i razumijevanje faktora koji utiču na glukozu pomažu da ostanete u kontroli i spriječite komplikacije.

Važna napomena: Uvijek se posavjetujte sa svojim ljekarom prije većih promjena u planu kontrole dijabetesa ili ako imate oscilacije šećera koje je teško kontrolisati.

Ovaj članak objašnjava koristi čaja za osobe sa dijabetesom, navodi najbolje vrste čajeva za kontrolu dijabetesa i objašnjava kako čaj piti na najzdraviji i najsigurniji način.

Kako čaj utiče na kontrolu dijabetesa?

I pravi čajevi i biljni čajevi povezani su sa raznim zdravstvenim koristima zahvaljujući moćnim biljnim jedinjenjima koja sadrže. Istraživanja su pokazala da neki čajevi imaju osobine koje su posebno korisne za ljude sa dijabetesom.

Za osobe sa dijabetesom, stroga regulacija šećera u krvi je ključna, a izbor hrane i pića koji optimizuju zdravu kontrolu šećera u krvi je od suštinske važnosti.

Biranje pića bez kalorija ili sa veoma malo kalorija, poput nezaslađenog čaja umjesto zaslađenih napitaka kao što su sokovi ili zaslađena kafa, odličan je način za bolju kontrolu dijabetesa.

Pored toga, neke vrste čajeva sadrže biljne spojeve koji se bore protiv oštećenja ćelija, smanjuju upalu i nivo šećera u krvi, čineći ih dobrim izborom za dijabetičare.

Takođe, nezaslađen čaj pomaže održavanju hidratacije tijela. Pravilna hidratacija je važna za sve tjelesne procese, uključujući i regulaciju šećera u krvi.

Istraživanja čak pokazuju da je unos vode povezan sa smanjenim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2, što naglašava važnost redovnog unosa tečnosti.

Zeleni čaj

Zeleni čaj nudi brojne zdravstvene koristi, od kojih su neke posebno važne za dijabetičare. Može smanjiti oštećenje ćelija, upale i optimizovati kontrolu šećera u krvi.

Spojevi u zelenom čaju, poput EGCG-a, podstiču preuzimanje glukoze u mišićne ćelije, čime se smanjuje nivo šećera u krvi.

Istraživanja pokazuju da konzumacija zelenog čaja može smanjiti rizik od razvoja dijabetesa. Uglavnom se preporučuje barem 4 šolje dnevno.

Crni čaj

Crni čaj sadrži moćne biljne spojeve (teaflavine i tearubigine) sa protivupalnim, antioksidativnim i svojstvima snižavanja šećera u krvi.

Studija iz 2017. godine pokazala je da konzumacija crnog čaja zajedno sa zaslađenim napitkom značajno smanjuje nivo šećera u poređenju sa kontrolnom grupom.

Rezultati o crnom čaju su donekle mješoviti, ali se preporučuje 3–4 šolje dnevno za najbolje efekte.

Hibiskus čaj

Hibiskus čaj (tzv. kiseli čaj) pravi se od latica biljke Hibiscus sabdariffa. Bogat je polifenolima i antioksidansima, a daje mu prepoznatljivu rubin crvenu boju.

Kod osoba sa dijabetesom česta je pojava visokog pritiska, a hibiskus može pomoći u regulaciji krvnog pritiska i smanjenju insulinske rezistencije.

Važno: hibiskus može uticati na lijekove za pritisak (hidrohlorotiazid).

Čaj od cimeta

Cimet je začin sa poznatim antidiabetičkim svojstvima. Osim suplemenata, i čaj od cimeta može pomoći u snižavanju šećera.

Studija iz 2015. godine pokazala je da čaj od cimeta smanjuje nivo šećera nakon konzumacije zaslađenog rastvora.

Cimet može djelovati tako što usporava oslobađanje šećera u krv, poboljšava preuzimanje glukoze u ćelije i povećava osjetljivost na insulin. Potrebno je više istraživanja da bi se donijeli čvrsti zaključci.

Čaj od kurkume

Kurkuma je poznata po jakim antioksidativnim i protivupalnim svojstvima. Njen aktivni sastojak, kurkumin, ispitan je zbog uticaja na snižavanje šećera.

Istraživanja pokazuju da kurkumin može poboljšati osjetljivost na insulin i unos glukoze u tkiva, te smanjiti šećer i masnoće u krvi.

Važno: studije se uglavnom odnose na suplemente kurkumina, a ne na čaj od kurkume, koji sadrži mnogo manju količinu aktivnog sastojka.

Čaj od matičnjaka (melise)

Matičnjak je biljka iz porodice nane, sa limunastim mirisom, često se koristi u biljnim čajevima.

Studija na osobama sa dijabetesom tipa 2 pokazala je da ekstrakt matičnjaka značajno smanjuje šećer, krvni pritisak, trigliceride i upalne markere.

Ipak, nije jasno da li čaj od matičnjaka ima iste efekte.

Čaj od kamilice

Kamilica je povezana sa boljom regulacijom šećera u krvi i zaštitom od oksidativnog stresa.

Studija iz 2016. pokazala je da ispijanje kamilice nakon obroka tokom 8 sedmica smanjuje HbA1c i nivo insulina.

Takođe povećava nivoe antioksidanata u tijelu, poput glutation-peroksidaze, koja pomaže u borbi protiv oksidativnog stresa.

Potencijalni rizici čajeva kod dijabetesa

Iako čajevi mogu pomoći, važno je piti ih na pravi način:

• Najbolje je izbjegavati šećer i med. Dodati limun ili malo cimeta može poboljšati ukus bez povećanja šećera.
• Pripaziti na kupovne, flaširane čajeve jer mogu sadržati dodatne šećere.
• Neki biljni čajevi mogu uticati na lijekove za dijabetes (npr. aloe vera, rooibos, indijska smokva, gymnema, piskavica).

Zato je uvijek najbolje konsultovati se sa ljekarom prije uvođenja novih biljnih čajeva ili suplemenata.

Kod dijabetesa tipa 1, imuni sistem napada beta ćelije pankreasa koje proizvode insulin. Naučnici vjeruju da je kombinacija genetskih i spoljašnjih faktora odgovorna za ove napade. Postoje i sve jači dokazi da bi virusi mogli biti jedan od mogućih spoljašnjih okidača.

Ispitivani su različiti virusi zbog moguće uloge u pokretanju ili ubrzavanju razvoja dijabetesa tipa 1.

Enterovirusi
Ova česta grupa virusa, posebno koksaki B virus, ima najjače dokaze koji ih povezuju sa dijabetesom tipa 1.
TEDDY studija prati djecu sa visokim genetskim rizikom od dijabetesa tipa 1 od rođenja. Pokazano je da djeca koja su imala dugotrajne enterovirusne infekcije imaju veći rizik od razvoja dijabetesa tipa 1. Druga istraživanja su otkrila tragove ovih virusa u uzorcima pankreasa kod ljudi prije pojave simptoma, u trenutku dijagnoze, pa čak i godinama kasnije.

Rotavirus
Rotavirus je čest crijevni virus kod djece. Neka istraživanja ukazuju da rotavirusne infekcije mogu uticati na rizik od razvoja dijabetesa tipa 1.
Na primjer, jedna američka studija koja je obuhvatila preko 1,4 miliona djece pokazala je smanjenje rizika od dijabetesa tipa 1 za 33% kod djece koja su primila vakcinu protiv rotavirusa u poređenju sa onima koji nisu. Međutim, studije u drugim zemljama nisu pokazale isti efekat.

Covid-19
Tokom pandemije kovida-19, primijećen je porast novih slučajeva dijabetesa tipa 1 kod djece. Rana laboratorijska istraživanja su ukazala da virus može direktno oštetiti pankreas.
Ipak, dokazi su i dalje neujednačeni. Na primjer, nedavna australijska studija na 1.300 djece pokazala je da infekcija kovidom-19 nije povezana sa ranim fazama razvoja dijabetesa tipa 1.

Epstein-Barr virus (EBV)
EBV je veoma čest virus koji može izazvati mononukleozu (žljezdanu groznicu). Studije su otkrile da može aktivirati određene imune ćelije i dovesti do njihovog pretjeranog reagovanja, što može pokrenuti autoimuni napad tipa 1.
Ipak, nema čvrstih dokaza da bilo koji virus direktno izaziva dijabetes tipa 1, i važno je naglasiti da većina djece koja preleži ove viruse nikada ne razvije bolest.

Zašto bi virusi mogli doprinijeti dijabetesu tipa 1?
Naučnici imaju nekoliko teorija:

• Imuni odgovor na virus može se „oteti kontroli“ i greškom napasti beta ćelije u blizini.
• Neki dijelovi virusa liče na dijelove beta ćelija, pa imuni sistem pravi konfuziju i napada ih.
• Određeni virusi mogu direktno inficirati i oštetiti beta ćelije.
• Neki ljudi imaju specifične gene zbog kojih imuni sistem lakše pretjerano reaguje na viruse, pa u tom procesu slučajno napada beta ćelije.

Prekidanje veze između virusa i dijabetesa
Zbog potencijalne povezanosti, naučnici istražuju da li sprečavanje ili liječenje virusnih infekcija može biti novi način da se odloži ili spriječi razvoj dijabetesa tipa 1.

Na primjer, jedna međunarodna studija ispituje da li vakcina protiv kovida-19 u prvoj godini života može smanjiti šanse za razvoj dijabetesa tipa 1 kod djece sa visokim genetskim rizikom.
Manja ispitivanja kod djece koja su nedavno dobila dijagnozu dijabetesa tipa 1 pokazala su da antivirusni lijekovi mogu pomoći da se očuva proizvodnja insulina do godinu dana, u poređenju sa djecom koja nisu primala terapiju.

Međutim, potrebna su veća istraživanja da bi se ovo potvrdilo.

Dublje razumijevanje kako i zašto virusi mogu pokrenuti dijabetes tipa 1 biće ključno za pronalazak boljih načina prevencije.

Pico De Gallo  je jednostavna, svježa salsa sa samo nekoliko sastojaka.  Sa ovim receptom biće spremna za tren.

Pico De Gallo jelo svježe i lako za pripremu.
Možete odmah preći na recept ako želite, ali volio bih da vam objasnim više o Pico de gallo i kako ga napraviti kod kuće.

Šta je Pico De Gallo?
Pico de gallo je vrsta salse koja se često koristi u meksičkoj kuhinji. Za pripremu je potrebno malo sastojaka i malo alata.

Šta znači Pico De Gallo?
Pico de gallo doslovno znači „Pijetlov kljun“. Vjeruje se da naziv aludira na teksturu i izgled salse, nalik na ptičiju hranu.
Mnogi Meksikanci takođe kažu da je salsa dobila ime jer serrano paprika liči na pijetlov kljun.

Koji sastojci se koriste u Pico De Gallo?
Pico de gallo sadrži samo nekoliko sastojaka:

• paradajz
• luk
• serrano paprika (mogu se koristiti i jalapeno ili halapenjo)
• so
• sok od limete
• korijander
• oštar nož
• opcionalno: blender ili sjeckalica

Kako se pravi Pico De Gallo?
Ovo je prilično jednostavno jelo. Sve što vam treba je nož, daska i posuda.
Isjeckate sastojke i stavite u frižider da se ukusi sjedine. Ili, ako ne možete da čekate, možete ga odmah pojesti.

Koja je razlika između Pico De Gallo i obične salse?
Pico de gallo je salsa, ali glavna razlika je u konzistenciji.
Tradicionalna salsa sadrži iste sastojke, ali se obično blendira i ima tečniju strukturu, dok je pico de gallo sjeckan u komadiće.

Da li je potreban blender za pripremu Pico De Gallo?
Nije potreban. Možete ga koristiti da ubrzate proces, ali nož i malo vještine sjeckanja su dovoljni.

Koliko dugo traje Pico De Gallo?
Može stajati u frižideru do 7 dana.

Sa čim se jede Pico De Gallo?
Odgovor je – sa svime! Pošto je svjež, dobro ide uz skoro svako jelo.
Odlično se slaže sa lososom, piletinom, tacosima ili čak sa svježim krastavcem.

Recept za Pico De Gallo

Sastojci:

• 6–8 zrelih paradajza
• 1/2 bijelog luka
• 1 do 2 halapenjo paprike ili serrano paprika sa sjemenkama (ili jalapeno)
• 1/2 kašičice soli
• 60 ml soka od limete
• 1 vezica korijandera

Priprema:

1. Sitno isjeckajte paradajz, luk, papriku i korijander, pa ih stavite u posudu.
2. Dodajte sok od limete i so, pa promiješajte da se sve obloži.
3. Stavite u frižider na 1 sat i uživajte.

Nutritivne vrijednosti (100 g)