Ovaj lagani tiramisu, prilagođen osobama sa dijabetesom, donosi prepoznatljiv ukus omiljenog italijanskog deserta, ali sa manje ugljenih hidrata i bez dodatog šećera.

Umjesto klasičnih piškota koristi se bademovo brašno natopljeno kafom, dok se kremasti fil priprema od grčkog jogurta i male količine maskarpone sira.

 

Sastojci

• 50 g bademovog brašna

• Oko 60 g eritritola (zaslađivač bez šećera)

• 1 kašičica mljevenog cimeta

• ¼ kašičice soli

• 1 kašika espresa ili jake kafe

• 480 g nemasnog grčkog jogurta

• 3 kašike maskarpone sira

• 1 kašika tamnog ruma

• 2 kašičice rendane kore pomorandže

• 1 kašičica ekstrakta vanile

• 1 kašičica kakao praha bez šećera

   

Način pripreme

1. Pripremite bademovu osnovu. U tiganju na srednjoj temperaturi kratko propržite bademovo brašno, oko 3 minuta, dok ne dobije zlatnu boju. Neprestano miješajte da ne zagori.

2. Dodajte kafu i začine. Proprženo bademovo brašno pomiješajte sa 1½ kašikom eritritola, cimetom i solju. Dodajte espreso i dobro promiješajte.

3. Rasporedite osnovu. Smjesu ravnomjerno podijelite u šest malih desertnih čaša.

4. Pripremite krem. U posebnoj posudi sjedinite grčki jogurt, maskarpone sir, preostali eritritol, rum, rendanu koru pomorandže i ekstrakt vanile. Miješajte dok ne dobijete glatku kremastu smjesu.

5. Složite tiramisu. Preko bademove osnove u svaku čašu dodajte približno ⅓ šolje pripremljenog krema.

6. Završite desert. Neposredno prije posluživanja pospite površinu tankim slojem kakao praha.

Po želji, tiramisu možete kratko ostaviti u frižideru kako bi se dodatno rashladio.

 

Nutritivne vrijednosti

Po jednoj porciji, prema American Diabetes Association

 

Zašto je ovaj tiramisu dobar izbor?

Za razliku od tradicionalnog tiramisua, ova verzija ne sadrži piškote ni dodati šećer. Bademovo brašno predstavlja alternativu klasičnoj podlozi, dok grčki jogurt obezbjeđuje proteine i doprinosi kremastoj teksturi uz manje kalorija.

Ipak, desert sadrži 14 g ugljenih hidrata po porciji, što osobe sa dijabetesom treba da uzmu u obzir prilikom planiranja obroka.

 

Izvor: American Diabetes Association (ADA), recept dijetetičarke Christy Brissette, MS, RD.

Originalni recept – Low-Carb Easy Tiramisu

Recept je preveden i prilagođen crnogorskom jeziku. Približne metričke količine mogu neznatno odstupati od originalnih američkih mjera. Nutritivne vrijednosti preuzete su iz originalnog recepta.

Redovno praćenje nivoa šećera u krvi važan je dio života sa dijabetesom tipa 2. Novo naučno istraživanje pokazuje da kontinuirano praćenje glukoze može doprinijeti boljoj kontroli bolesti čak i kod osoba koje nijesu na insulinskoj terapiji.

Istraživanje objavljeno 14. oktobra 2026. godine u prestižnom medicinskom časopisu New England Journal of Medicine donosi ohrabrujuće rezultate za osobe koje žive sa dijabetesom tipa 2.

Naučnici su ispitivali da li uređaji za kontinuirano praćenje glukoze (CGM), koji omogućavaju uvid u promjene nivoa šećera tokom dana i noći, mogu pomoći i osobama koje ne koriste insulin.

Šta je kontinuirano praćenje glukoze?

Za razliku od klasičnog mjerenja šećera iz prsta, CGM uređaji koriste mali senzor koji se najčešće postavlja na nadlakticu i automatski prati nivo glukoze u međućelijskoj tečnosti.

Na ovaj način korisnici mogu pratiti kako se vrijednosti glukoze mijenjaju nakon obroka, tokom fizičke aktivnosti, odmora ili spavanja.

Takve informacije mogu pomoći u boljem razumijevanju načina na koji svakodnevne navike utiču na regulaciju šećera u krvi.

Šta je pokazalo istraživanje?

U istraživanju su učestvovale 283 odrasle osobe sa dijabetesom tipa 2 koje nijesu koristile insulin.

Tokom 26 nedjelja učesnici su bili podijeljeni u dvije grupe. Jedna grupa koristila je CGM uređaje, dok je druga nastavila sa uobičajenom zdravstvenom njegom.

Rezultati su pokazali značajnu razliku:

• Kod osoba koje su koristile CGM, prosječni HbA1c smanjen je sa 8,8% na 7,2%.

• Kod osoba koje su nastavile sa uobičajenom njegom, HbA1c smanjen je sa 8,7% na 8,0%.

• Korisnici CGM uređaja provodili su znatno više vremena u ciljnom rasponu glukoze, od 3,9 do 10 mmol/L.

HbA1c je važan pokazatelj koji odražava prosječan nivo šećera u krvi tokom prethodna dva do tri mjeseca. Njegovo smanjenje može ukazivati na bolju dugoročnu kontrolu dijabetesa.

Zašto su ovi rezultati važni?

Kontinuirano praćenje glukoze već se koristi kod mnogih osoba sa dijabetesom tipa 1, kao i kod osoba sa dijabetesom tipa 2 koje primaju insulin.

Međutim, ovo istraživanje pokazuje da od takvog načina praćenja mogu imati koristi i osobe sa dijabetesom tipa 2 koje ne koriste insulinsku terapiju.

Mogućnost da se promjene nivoa glukoze prate tokom dana može pomoći osobama da bolje razumiju reakcije svog organizma na hranu, kretanje i druge svakodnevne aktivnosti.

Važno je naglasiti da CGM uređaj sam po sebi ne liječi dijabetes, već pruža dodatne informacije koje mogu biti korisne u upravljanju bolešću.

Male promjene mogu napraviti veliku razliku

Život sa dijabetesom tipa 2 podrazumijeva svakodnevnu brigu o zdravlju, ali i postepeno usvajanje korisnih navika.

Uravnotežena ishrana, redovna fizička aktivnost, pridržavanje propisane terapije i praćenje šećera u krvi ostaju važni elementi dobre kontrole bolesti.

Novo istraživanje ukazuje na to da savremena tehnologija može pružiti dodatnu podršku, omogućavajući osobama sa dijabetesom da bolje razumiju svoje vrijednosti glukoze i aktivnije učestvuju u brizi o sopstvenom zdravlju.

Da li je kontinuirano praćenje glukoze odgovarajući izbor zavisi od individualnih potreba, terapije i preporuke ljekara.

Oser TK. i saradnici (2026). Continuous Glucose Monitoring in Non–Insulin-Treated Type 2 Diabetes.

New England Journal of Medicine, 14. oktobar 2026.

https://www.nejm.org/doi/10.1056/NEJMoa2608571

Prelazak na zimsko računanje vremena možda djeluje kao mala promjena u svakodnevici, ali naučna istraživanja pokazuju da pomjeranje sata može biti povezano sa promjenama u regulaciji šećera u krvi kod osoba sa dijabetesom.

U noći između 24. i 25. oktobra 2026. godine, u Crnoj Gori prelazimo na zimsko računanje vremena. Kazaljke ćemo u 3 sata ujutro pomjeriti jedan sat unazad, na 2 sata.

Iako na prvi pogled dobijamo dodatni sat za spavanje, promjena vremena može uticati na naš svakodnevni ritam, uključujući vrijeme spavanja, obroka i fizičke aktivnosti.

Kod osoba sa dijabetesom, čija regulacija glukoze zavisi od brojnih faktora, ove promjene mogu biti posebno značajne.

Šta kaže nauka o pomjeranju sata i dijabetesu?

Istraživanje objavljeno 2024. godine u uglednom naučnom časopisu Diabetes Research and Clinical Practice analiziralo je povezanost sezonskog pomjeranja sata, kvaliteta sna i kontrole glukoze kod odraslih osoba sa dijabetesom tipa 1.

Studiju su sproveli italijanski istraživači, a obuhvatila je 62 odrasle osobe sa dijabetesom tipa 1 koje su koristile sisteme za kontinuirano praćenje glukoze (CGM).

Naučnici su upoređivali podatke o vrijednostima glukoze prije i nakon prelaska na ljetnje, odnosno zimsko računanje vremena.

Posebna pažnja bila je posvećena pokazateljima kontrole glukoze, uključujući prosječne vrijednosti, vrijeme provedeno u ciljnom rasponu i vrijeme tokom kojeg su vrijednosti bile iznad preporučenih granica.

Šta su pokazali rezultati istraživanja?

Rezultati su pokazali da su nakon sezonskog pomjeranja sata kod učesnika zabilježene određene nepovoljne promjene u pokazateljima kontrole glukoze.

1. Povećanje procijenjenih prosječnih vrijednosti glukoze

Nakon prelaska na ljetnje i zimsko računanje vremena zabilježen je porast indikatora upravljanja glukozom (GMI), koji se izračunava na osnovu podataka kontinuiranog mjerenja glukoze.

Ovaj pokazatelj pruža uvid u prosječne vrijednosti glukoze tokom određenog perioda.

2. Manje vremena u ciljnom rasponu

Jedan od važnih pokazatelja uspješnosti regulacije dijabetesa jeste vrijeme provedeno u ciljnom rasponu glukoze, poznato kao Time in Range (TIR).

Istraživanje je pokazalo da se procenat vremena provedenog u ciljnom rasponu smanjio nakon sezonskih promjena računanja vremena.

To znači da su učesnici, u posmatranom periodu, provodili nešto manje vremena sa vrijednostima glukoze unutar preporučenih granica.

3. Više vremena sa povišenim vrijednostima glukoze

Zabilježeno je i povećanje vremena provedenog sa izrazito povišenim vrijednostima glukoze, što predstavlja jedan od pokazatelja hiperglikemije.

Ovaj rezultat ukazuje na mogućnost da sezonske promjene vremena budu povezane sa privremenim pogoršanjem pojedinih parametara kontrole dijabetesa.

4. Kvalitet sna nije se značajno promijenio

Jedan od posebno zanimljivih rezultata istraživanja odnosi se na san.

Iako su zabilježene promjene u kontroli glukoze, istraživači nijesu utvrdili značajne promjene u kvalitetu sna kod učesnika.

To pokazuje da su nepovoljne promjene pojedinih pokazatelja glukoze bile prisutne čak i bez značajnog pogoršanja subjektivno procijenjenog kvaliteta sna.

Zašto promjena računanja vremena može uticati na šećer u krvi?

Naše tijelo funkcioniše prema unutrašnjem biološkom satu, poznatom kao cirkadijalni ritam.

Ovaj sistem učestvuje u regulaciji brojnih fizioloških procesa, uključujući ciklus spavanja i budnosti, lučenje hormona, metabolizam i način na koji organizam koristi glukozu.

Promjena računanja vremena može privremeno dovesti do neusklađenosti između biološkog ritma i svakodnevnih aktivnosti.

Kod osoba sa dijabetesom, promjene u rasporedu spavanja, obroka, fizičke aktivnosti ili primjene terapije mogu dodatno otežati održavanje stabilnih vrijednosti šećera u krvi.

Ipak, važno je naglasiti da pomenuto istraživanje nije dokazalo da je promjena biološkog ritma direktan uzrok zabilježenih promjena glukoze. Ono je pokazalo povezanost sezonskog pomjeranja sata sa određenim pokazateljima regulacije dijabetesa.

Kako se pripremiti za prelazak na zimsko računanje vremena?

Iako samo pomjeranje sata ne mora izazvati probleme, osobe sa dijabetesom mogu preduzeti nekoliko jednostavnih mjera kako bi tokom ovog perioda održale što stabilniju dnevnu rutinu.

Redovno pratite vrijednosti glukoze.

Tokom nekoliko dana nakon promjene računanja vremena obratite dodatnu pažnju na vrijednosti šećera u krvi, posebno ukoliko primijetite odstupanja od uobičajenih rezultata.

Održavajte redovan raspored obroka.

Nastojte da vrijeme obroka i njihov sastav budu što dosljedniji vašoj uobičajenoj rutini.

Vodite računa o kvalitetu sna.

Redovan odlazak na spavanje i dovoljno sna važni su za opšte zdravlje i metaboličku ravnotežu.

Provjerite podešavanja medicinskih uređaja.

Ako koristite insulinsku pumpu, kontinuirani mjerač glukoze ili drugi uređaj koji zavisi od tačno podešenog vremena, provjerite da li je sat pravilno usklađen.

Ne mijenjajte terapiju samostalno.

Ako promjena računanja vremena utiče na vaš raspored primjene insulina ili drugih ljekova, posavjetujte se sa svojim ljekarom o eventualnom prilagođavanju rasporeda.

Da li se rezultati odnose i na dijabetes tipa 2?

Istraživanje iz 2024. godine obuhvatilo je isključivo odrasle osobe sa dijabetesom tipa 1.

Zbog toga se njegovi rezultati ne mogu automatski primijeniti na osobe sa dijabetesom tipa 2.

Ipak, poznato je da san, dnevna rutina i cirkadijalni ritam imaju značajnu ulogu u metabolizmu glukoze, zbog čega je održavanje redovnih životnih navika korisno za osobe sa oba tipa dijabetesa.

Za donošenje konkretnijih zaključaka o uticaju sezonskog pomjeranja sata na osobe sa dijabetesom tipa 2 potrebna su dodatna istraživanja.

Zaključak

Prelazak na zimsko računanje vremena za većinu ljudi predstavlja jednostavno pomjeranje kazaljki jedan sat unazad. Međutim, kod osoba sa dijabetesom ova promjena može biti povezana sa određenim odstupanjima u kontroli glukoze.

Naučno istraživanje iz 2024. godine pokazalo je da su kod osoba sa dijabetesom tipa 1 nakon prelaska na ljetnje i zimsko računanje vremena zabilježene blage, ali nepovoljne promjene pojedinih pokazatelja regulacije glukoze.

Iako istraživanje ne dokazuje direktnu uzročno-posljedičnu vezu, njegovi rezultati ukazuju na značaj održavanja stabilne dnevne rutine.

Zato prelazak na zimsko računanje vremena može biti dobar podsjetnik da obratimo dodatnu pažnju na san, redovnost obroka, praćenje glukoze i pravilnu primjenu terapije.

Problemi sa mokraćnom bešikom česti su tokom starenja, ali dijabetes može dodatno pogoršati ove tegobe.

Osobe sa dijabetesom mogu imati problema sa normalnim pražnjenjem mokraćne bešike ili nekontrolisanim oticanjem mokraće.

Povišen nivo glukoze u krvi, odnosno šećera u krvi, može oštetiti krvne sudove i nerve. Ova oštećenja mogu dovesti do poremećaja funkcije mokraćne bešike.

Održavanje nivoa šećera u krvi u preporučenim granicama jedan je od najvažnijih načina za sprečavanje oštećenja krvnih sudova i nerava.

Saradnja sa zdravstvenim radnicima može pomoći u prevenciji i liječenju ovih problema.

Poremećaji funkcije mokraćne bešike ponekad ukazuju na potrebu za promjenom načina upravljanja dijabetesom.

Pravilna funkcija mokraćne bešike značajno doprinosi kvalitetu života, zbog čega je važno pravovremeno reagovati na eventualne tegobe.

Mogu li problemi sa mokraćnom bešikom biti simptomi dijabetesa?

Da. Promjene navika mokrenja mogu biti znak dijabetesa.

Oštećenje nerava izazvano dijabetesom, poznato kao dijabetička neuropatija, može zahvatiti različite djelove tijela, uključujući mokraćne puteve.

Ukoliko primijetite urinarne smetnje ili druge simptome koji mogu ukazivati na dijabetes, važno je da se obratite ljekaru.

Kada treba potražiti pomoć ljekara?

Ukoliko imate probleme sa mokraćnom bešikom, obratite se zdravstvenom radniku.

Ovi problemi mogu ukazivati na potrebu za drugačijim pristupom kontroli dijabetesa.

Svaka osoba zaslužuje mogućnost da uživa u svakodnevnim aktivnostima bez nelagodnosti koju mogu izazvati poremećaji kontrole mokrenja.

Koji faktori povećavaju rizik od problema sa mokraćnom bešikom?

Osobe sa dijabetesom imaju veći rizik od razvoja poremećaja mokraćne bešike ukoliko:

• Imaju povišen nivo šećera u krvi koji nije dobro kontrolisan.
• Imaju oštećenje nerava, odnosno neuropatiju.
• Imaju povišen krvni pritisak koji se ne liječi.
• Imaju povišen holesterol koji se ne liječi.
• Imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili gojaznost.
• Nijesu dovoljno fizički aktivne.
• Koriste određene ljekove.
• Konzumiraju prekomjerne količine alkohola.
• Puše.

Istraživanja takođe ukazuju da određeni genetski faktori mogu povećati vjerovatnoću razvoja dijabetičke neuropatije.

Kako dijabetes utiče na mokraćnu bešiku?

Dijabetes može izazvati oštećenje nerava koji kontrolišu funkciju mokraćnih puteva i mokraćne bešike.

Prekomjerna tjelesna težina i gojaznost dodatno povećavaju rizik od određenih poremećaja, uključujući urinarnu inkontinenciju, odnosno nevoljno oticanje mokraće.

Dobra kontrola dijabetesa važna je za sprečavanje problema koji mogu dovesti do prekomjernog mokrenja.

Zdravstveni radnici mogu pomoći u regulisanju nivoa šećera u krvi i smanjenju tjelesne težine, kada je to potrebno.

Za postavljanje dijagnoze koriste se analize krvi i mokraće, a u određenim slučajevima i urodinamska ispitivanja kojima se procjenjuje funkcija mokraćne bešike.

Učestalo i hitno mokrenje

Osobe sa dijabetesom koje često imaju povišen nivo šećera u krvi mogu osjećati potrebu za učestalim mokrenjem.

Čak i osobe koje uspješno kontrolišu nivo šećera u krvi ponekad mogu osjetiti iznenadnu i snažnu potrebu za mokrenjem.

Ova potreba može se javiti i tokom noći.

U određenim slučajevima ljekovi mogu pomoći u ublažavanju problema sa kontrolom mokrenja.

Otežano pražnjenje mokraćne bešike

Dijabetes može dovesti do smanjenog osjećaja punoće mokraćne bešike.

Osoba možda neće moći pravilno da prepozna kada je bešika puna i kada treba da mokri.

Dugotrajno zadržavanje mokraće može oštetiti mišiće mokraćne bešike koji omogućavaju njeno pražnjenje.

Kada ovi mišići ne funkcionišu pravilno, mokraća se može predugo zadržavati u bešici.

Ovo stanje naziva se retencija mokraće.

Retencija mokraće može izazvati infekcije mokraćne bešike, nekontrolisano oticanje mokraće i osjećaj stalne potrebe za mokrenjem.

Nekontrolisano oticanje mokraće

Osobe sa dijabetesom imaju povećan rizik od različitih oblika urinarne inkontinencije, uključujući stresnu inkontinenciju.

Oštećenje nerava, gojaznost i infekcije mokraćne bešike povezani sa dijabetesom često doprinose problemima sa kontrolom mokrenja.

Nekontrolisano oticanje mokraće može negativno uticati na svakodnevni život i dovesti do izbjegavanja aktivnosti u kojima je osoba ranije uživala, uključujući seksualne odnose.

Kod osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom, mršavljenje može pomoći u smanjenju učestalosti nekontrolisanog oticanja mokraće.

Izbjegavanje povećanja tjelesne težine može pomoći u prevenciji urinarne inkontinencije.

Istraživanja ukazuju da se rizik od inkontinencije povećava sa porastom indeksa tjelesne mase (BMI).

Ako imate prekomjernu tjelesnu težinu ili gojaznost, razgovarajte sa ljekarom o odgovarajućem načinu mršavljenja.

Zdravstveni radnici mogu pomoći u kontroli i prevenciji nekontrolisanog oticanja mokraće.

Problemi sa kontrolom mokrenja često se mogu uspješno liječiti i nijesu prisutni samo kod osoba sa dijabetesom.

Nije neophodno prihvatiti stalnu potrebu za odlaskom u toalet kao neizbježan dio svakodnevnog života.

Infekcije mokraćne bešike

Osobe sa dijabetesom imaju povećan rizik od infekcija mokraćnih puteva, uključujući infekcije mokraćne bešike, odnosno cistitis.

Ako se javi učestalo, iznenadno ili bolno mokrenje, važno je odmah potražiti medicinsku pomoć.

Infekcije mokraćne bešike mogu se proširiti na bubrege i dodatno pogoršati urinarne simptome, uključujući inkontinenciju i zadržavanje mokraće.

Takođe, ove infekcije mogu negativno uticati na svakodnevne aktivnosti i intimni život.

Održavanje nivoa šećera u krvi u preporučenim granicama može pomoći u prevenciji infekcija mokraćne bešike.

Kako spriječiti i liječiti probleme sa mokraćnom bešikom?

Dobra kontrola dijabetesa može pomoći u sprečavanju oštećenja nerava i drugih komplikacija koje mogu izazvati poremećaje funkcije mokraćne bešike.

U saradnji sa zdravstvenim radnicima, moguće je smanjiti rizik od ovih problema i liječiti postojeće tegobe.

Preporučuje se:

• Održavanje nivoa šećera u krvi, krvnog pritiska i holesterola u preporučenim granicama.
• Redovna fizička aktivnost.
• Održavanje zdrave tjelesne težine.
• Prestanak pušenja.
• Traženje stručne pomoći u slučaju emocionalnih ili psiholoških problema.

Podrška porodice i prijatelja može biti značajna za osobe koje imaju probleme sa kontrolom mokrenja.

Pravovremeno prepoznavanje simptoma i saradnja sa zdravstvenim radnicima mogu pomoći u očuvanju kvaliteta života.

Izvor: National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK), National Institutes of Health (NIH), SAD.

Seksualni problemi česti su tokom starenja, ali dijabetes može dodatno pogoršati ove tegobe. Osobe sa dijabetesom i njihovi partneri mogu imati poteškoće tokom seksualnih odnosa ili smanjeno seksualno zadovoljstvo.

Povišen nivo glukoze u krvi, odnosno šećera u krvi, može oštetiti krvne sudove i nerve. Ova oštećenja mogu dovesti do poremećaja seksualne funkcije. Održavanje nivoa šećera u krvi u preporučenim granicama jedan je od najvažnijih načina za sprečavanje oštećenja krvnih sudova i nerava.

Saradnja sa zdravstvenim radnicima može pomoći u prevenciji i liječenju seksualnih problema. Ove tegobe ponekad ukazuju na potrebu za promjenom načina upravljanja dijabetesom.

Zdrav seksualni život značajno doprinosi kvalitetu života, zbog čega je važno pravovremeno reagovati na eventualne probleme.

Mogu li seksualni problemi biti simptomi dijabetesa?

Da. Promjene seksualne funkcije mogu biti znak dijabetesa.

Oštećenje nerava izazvano dijabetesom, poznato kao dijabetička neuropatija, može zahvatiti različite djelove tijela, uključujući polne organe.

Na primjer, kod muškaraca sa dijabetesom erektilna disfunkcija može se pojaviti 10 do 15 godina ranije nego kod muškaraca koji nemaju dijabetes.

Ukoliko primijetite seksualne smetnje ili druge simptome koji mogu ukazivati na dijabetes, važno je da se obratite ljekaru.

Kada treba potražiti pomoć ljekara?

Ukoliko imate probleme sa seksualnom funkcijom, obratite se zdravstvenom radniku.

Ovi problemi mogu ukazivati na potrebu za drugačijim pristupom kontroli dijabetesa.

Razgovor o seksualnom zdravlju nekim osobama može biti neprijatan, ali zdravstveni radnici su obučeni da razgovaraju o svim zdravstvenim problemima.

Svaka osoba zaslužuje kvalitetne međuljudske odnose i zadovoljavajući seksualni život.

Koji faktori povećavaju rizik od seksualnih problema?

Osobe sa dijabetesom imaju veći rizik od razvoja seksualnih problema ukoliko:

• Imaju povišen nivo šećera u krvi koji nije dobro kontrolisan.

• Imaju oštećenje nerava, odnosno neuropatiju.

• Imaju povišen krvni pritisak koji se ne liječi.

• Imaju povišen holesterol koji se ne liječi.

• Imaju prekomjernu tjelesnu težinu ili gojaznost.

• Nijesu dovoljno fizički aktivne.

• Koriste određene ljekove.

• Konzumiraju prekomjerne količine alkohola.

• Puše.

Istraživanja takođe ukazuju da određeni genetski faktori mogu povećati vjerovatnoću razvoja dijabetičke neuropatije.

Seksualni problemi kod muškaraca sa dijabetesom

Promjene na krvnim sudovima, nervima, hormonima i emocionalnom zdravlju povezane sa dijabetesom mogu otežati ostvarivanje zadovoljavajućih seksualnih odnosa.

Dijabetes i komplikacije povezane sa ovom bolešću mogu negativno uticati i na plodnost muškaraca.

Erektilna disfunkcija

Erektilna disfunkcija predstavlja nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije dovoljno čvrste za zadovoljavajući seksualni odnos.

Više od polovine muškaraca sa dijabetesom tokom života razvije erektilnu disfunkciju.

Muškarci sa dijabetesom imaju više od tri puta veću vjerovatnoću razvoja erektilne disfunkcije u poređenju sa muškarcima koji nemaju dijabetes.

Dobra kontrola dijabetesa može pomoći u sprečavanju i liječenju erektilne disfunkcije izazvane oštećenjem nerava i poremećajima cirkulacije.

Ljekar može preporučiti odgovarajuće ljekove ili prilagođavanje postojećeg plana liječenja dijabetesa.

Retrogradna ejakulacija

U rijetkim slučajevima dijabetes može izazvati retrogradnu ejakulaciju.

To je stanje u kojem dio ili cjelokupna sjemena tečnost tokom ejakulacije odlazi u mokraćnu bešiku umjesto da izađe kroz penis.

Sjemena tečnost se zatim miješa sa mokraćom i izbacuje iz organizma prilikom mokrenja.

Analiza uzorka mokraće nakon ejakulacije može pomoći u postavljanju dijagnoze.

Kod pojedinih muškaraca retrogradna ejakulacija može dovesti do izostanka vidljive ejakulacije.

Pejronijeva bolest

Muškarci sa dijabetesom imaju povećan rizik od razvoja Pejronijeve bolesti, odnosno zakrivljenosti penisa.

Kod ovog oboljenja dolazi do stvaranja ožiljnog tkiva, poznatog kao plak, unutar penisa.

Prisustvo ožiljnog tkiva može izazvati zakrivljenost penisa tokom erekcije, što seksualne odnose može učiniti bolnim ili otežanim.

Kod pojedinih muškaraca sa Pejronijevom bolešću javlja se i erektilna disfunkcija.

Snižen nivo testosterona

Nivo testosterona kod muškaraca prirodno opada sa godinama.

Međutim, nivo testosterona niži od normalnog može biti povezan sa erektilnom disfunkcijom i simptomima kao što su umor, depresivno raspoloženje i smanjena seksualna želja.

Muškarci sa dijabetesom, naročito starije osobe i osobe sa prekomjernom tjelesnom težinom, imaju povećan rizik od sniženog nivoa testosterona.

Ukoliko ljekar posumnja na ovaj problem, može preporučiti analizu krvi i fizički pregled.

Liječenje može uključivati nadoknadu testosterona putem gelova, injekcija ili flastera koji se izdaju na recept.

Određene studije pokazuju da terapija testosteronom, uz dobru kontrolu dijabetesa, može ublažiti seksualne probleme kod muškaraca.

Ipak, terapija testosteronom može imati ozbiljne neželjene efekte i nije pogodna za svakog pacijenta. Zbog toga je važno razgovarati sa ljekarom o mogućim rizicima i koristima liječenja.

Problemi sa plodnošću

Pojedina istraživanja ukazuju da dijabetes može negativno uticati na kvalitet spermatozoida i otežati začeće.

Kod muškaraca sa dijabetesom spermatozoidi mogu imati smanjenu pokretljivost, kretati se sporije ili nepravilno ili imati smanjenu sposobnost oplodnje jajne ćelije.

Saradnja sa partnerkom i specijalistom za plodnost može pomoći u pronalaženju odgovarajućeg rješenja.

Ako par planira trudnoću, a muškarac ima retrogradnu ejakulaciju povezanu sa dijabetesom, ljekar može pokušati da riješi problem odgovarajućim ljekovima ili promjenom terapije dijabetesa.

U pojedinim slučajevima urolog specijalizovan za liječenje neplodnosti može izdvojiti spermatozoide iz mokraće i koristiti ih za postupak vještačke oplodnje.

Seksualni problemi kod žena sa dijabetesom

Dijabetes može uticati na seksualnu funkciju žena kroz oštećenje nerava, smanjen protok krvi prema polnim organima i hormonalne promjene.

Ove promjene mogu izazvati smanjenu seksualnu želju, otežano seksualno uzbuđenje, suvoću vagine i bol tokom seksualnog odnosa.

Slične tegobe mogu se javiti i zbog drugih zdravstvenih stanja, uključujući menopauzu.

Ukoliko primijetite promjene u seksualnom životu, važno je da razgovarate sa ljekarom.

Ginekološki pregled, kao i analize krvi i mokraće, mogu pomoći u utvrđivanju uzroka problema.

Smanjena seksualna želja i seksualni odgovor

Smanjena seksualna želja i poremećaji seksualnog odgovora mogu uključivati:

• Nemogućnost postizanja ili održavanja seksualnog uzbuđenja.

• Nedovoljno prirodno vlaženje vagine.

• Smanjenu ili potpuno odsutnu osjetljivost polnih organa.

• Nemogućnost postizanja orgazma ili veoma rijetko doživljavanje orgazma.

Dijabetes može izazvati brojne fizičke i emocionalne promjene.

I povišen i snižen nivo šećera u krvi mogu uticati na seksualno uzbuđenje.

Takođe, umor, depresija i anksioznost mogu smanjiti interesovanje za seksualne odnose.

Zdravstveni radnici mogu pomoći u prilagođavanju plana liječenja dijabetesa.

Žene koje održavaju nivo šećera u krvi u preporučenim granicama imaju manji rizik od oštećenja nerava koje može dovesti do smanjene seksualne želje i poremećaja seksualnog odgovora.

Bolni seksualni odnosi

Pojedine žene sa dijabetesom osjećaju nelagodnost ili bol tokom seksualnog odnosa.

Dijabetes može oštetiti nerve koji učestvuju u prirodnom vlaženju vagine tokom seksualnog uzbuđenja.

Kao posljedica toga može se javiti vaginalna suvoća, koja seksualne odnose čini neprijatnim ili bolnim.

U takvim situacijama mogu pomoći vaginalni lubrikanti koji se izdaju na recept ili su dostupni bez recepta.

Dugoročno održavanje nivoa šećera u krvi u preporučenim granicama može pomoći u sprečavanju oštećenja nerava.

Gljivične infekcije i infekcije mokraćne bešike

Žene sa dijabetesom imaju povećan rizik od razvoja vaginalnih gljivičnih infekcija.

Razlog je to što se gljivice lakše razmnožavaju kada je nivo šećera u krvi povišen.

Gljivične infekcije mogu izazvati nelagodnost i bol, zbog čega seksualni odnosi mogu postati neprijatni.

Iako se pojedine gljivične infekcije mogu liječiti kod kuće, prije početka liječenja važno je razgovarati sa zdravstvenim radnikom.

Simptomi gljivičnih infekcija mogu biti slični simptomima drugih infekcija, uključujući polno prenosive infekcije.

Trudnoća i problemi sa plodnošću

Žene sa dijabetesom koje planiraju trudnoću trebalo bi da nastoje da nivo šećera u krvi približe preporučenim vrijednostima prije začeća.

Povišen nivo glukoze u krvi može negativno uticati na razvoj bebe tokom prvih nedjelja trudnoće, čak i prije nego što žena sazna da je trudna.

Ako žena sa dijabetesom već jeste trudna, važno je da što prije posjeti ljekara kako bi se napravio odgovarajući plan kontrole bolesti.

Saradnja sa zdravstvenim radnicima i pridržavanje plana liječenja mogu doprinijeti zdravoj trudnoći i rođenju zdravog djeteta.

Određena zdravstvena stanja povezana sa dijabetesom, kao što su gojaznost i sindrom policističnih jajnika (PCOS), mogu otežati začeće.

Ženama koje imaju poteškoće sa ostvarivanjem trudnoće preporučuje se konsultacija sa ginekologom ili specijalistom za plodnost.

Kako spriječiti i liječiti seksualne probleme povezane sa dijabetesom?

Dobra kontrola dijabetesa može pomoći u sprečavanju oštećenja nerava i drugih komplikacija koje mogu izazvati seksualne probleme.

U saradnji sa zdravstvenim radnicima, moguće je smanjiti rizik od ovih problema i liječiti postojeće tegobe.

Preporučuje se:

• Održavanje nivoa šećera u krvi, krvnog pritiska i holesterola u preporučenim granicama.

• Redovna fizička aktivnost.

• Održavanje zdrave tjelesne težine.

• Prestanak pušenja.

• Traženje stručne pomoći u slučaju emocionalnih ili psiholoških problema.

Seksualni odnos predstavlja oblik fizičke aktivnosti.

Zbog toga je važno provjeriti nivo šećera u krvi prije i nakon seksualnog odnosa, naročito ako koristite insulin.

I povišen i snižen nivo šećera u krvi mogu izazvati probleme tokom seksualnih aktivnosti.

Psihološko savjetovanje može biti korisno ukoliko primijetite promjene seksualne želje ili seksualne funkcije.

Takve promjene relativno su česte tokom starenja ili prilagođavanja životu sa hroničnim zdravstvenim problemima.

Partner ili partnerka takođe mogu imati važnu ulogu u procesu liječenja.

Otvoren razgovor o poteškoćama i zajednički odlazak kod ljekara ili na savjetovanje mogu pomoći u pronalaženju odgovarajućih rješenja.

---

Izvor: National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases (NIDDK), National Institutes of Health (NIH), SAD.

Literatura i naučni izvori

1. Kouidrat Y, Pizzol D, Cosco T, et al. High prevalence of erectile dysfunction in diabetes: a systematic review and meta-analysis of 145 studies. Diabetic Medicine. 2017;34(9):1185–1192.
2. Witzel I, Jelinek HF, Khalaf K, Lee S, Khandoker AH, Alsafar H. Identifying common genetic risk factors of diabetic neuropathies. Frontiers in Endocrinology. 2015;6:88.
3. Al-Thakafi S, Al-Hathal N. Peyronie’s disease: a literature review on epidemiology, genetics, pathophysiology, diagnosis and work-up. Translational Andrology and Urology. 2016;5(3):280–289.
4. Putta S, Peluso I, Yarla NS, et al. Diabetes mellitus and male aging: pharmacotherapeutics and clinical implications. Current Pharmaceutical Design. 2017.
5. Ding G, Liu Y, Liu ME, et al. The effects of diabetes on male fertility and epigenetic regulation during spermatogenesis. Asian Journal of Andrology. 2015;17(6):948–953.
6. Markland AD, Richter HE, Fwu CW, Eggers P, Kusek JW. Prevalence and trends of urinary incontinence in adults in the United States, 2001 to 2008. The Journal of Urology. 2011;186(2):589–593.

Ključne informacije

• Dijabetes povećava vjerovatnoću da ćete se razboljeti, da će bolest trajati duže ili da ćete imati teži oblik bolesti.
• Razlog je to što dijabetes može otežati organizmu borbu protiv zaraznih bolesti, odnosno bolesti koje izazivaju mikroorganizmi.
• Saznajte kako možete ojačati svoj imuni sistem i sačuvati zdravlje dok živite sa dijabetesom.

Kako funkcioniše vaš imuni sistem

Vaš imuni sistem prepoznaje i bori se protiv mikroorganizama koji mogu izazvati bolest. Mnogi ljudi imuni sistem zamišljaju kao zaštitu koja djeluje unutar organizma. Međutim, prva linija odbrane je zapravo vaša koža, koja sprečava ulazak neželjenih mikroorganizama u tijelo.

Drugi nivo zaštite imunog sistema čine posebne vrste bijelih krvnih zrnaca koja cirkulišu kroz tijelo i nazivaju se limfociti. Ova bijela krvna zrnca neprekidno prate moguće prijetnje, kao što su bakterije, virusi, toksini ili gljivice. Kada imuni sistem prepozna takve prijetnje, počinje da se bori protiv njih, često bez toga da vi uopšte primijetite da se nešto događa.

Imuni sistem takođe pomaže organizmu da razvije imunitet, odnosno zaštitu od određenih virusa. Kada jednom nauči kako da se bori protiv određenog virusa, često „pamti“ kako to da uradi ponovo. Ako ste više puta izloženi istom virusu, imuni sistem obično može brže da reaguje. Zbog toga možete imati blaže simptome ili ih uopšte nemati ako ste već ranije bili izloženi tom virusu.

Vakcine djeluju tako što imunom sistemu daju „uputstva“ kako da se bori protiv određenog virusa, čime smanjuju rizik od razvoja teškog oblika bolesti.

Kako dijabetes utiče na imuni sistem

Visok nivo šećera u krvi predstavlja dodatno opterećenje za organizam i primorava gotovo sve njegove sisteme da rade intenzivnije. To uključuje i bijela krvna zrnca imunog sistema.

Ako imate dijabetes, vaš imuni sistem može biti oslabljen i manje efikasan. Visok nivo šećera u krvi može takođe pokrenuti zaštitni imuni odgovor koji se naziva upala. Dugotrajna upala može vremenom oštetiti unutrašnje organe.

Kada je u organizmu prisutna upala, imuni sistem radi intenzivnije. Ako se to događa u trenutku kada je imuni sistem već oslabljen, organizmu je još teže da se izbori sa infekcijama.

Istraživanja pokazuju da osobe sa dijabetesom mogu češće imati bolesti i infekcije kao što su:

• infekcije respiratornog sistema,
• grip,
• upala pluća,
• infekcije urinarnog trakta,
• infekcije kože.

Takođe može biti potrebno više vremena da se organizam oporavi od bolesti ili da zarastu posjekotine i rane.

Ako se razbolite, možete primijetiti da vam je nivo šećera u krvi viši nego obično. Da bi se borio protiv bolesti, imuni sistem oslobađa hormone koji privremeno mogu povećati nivo šećera u krvi.

Pojedini lijekovi protiv prehlade i gripa takođe mogu povećati nivo šećera u krvi.

Sa druge strane, povišena temperatura, znojenje i smanjen apetit mogu dovesti do niskog nivoa šećera u krvi.

Zbog toga je tokom bolesti važno pažljivo pratiti nivo glukoze u krvi i preduzeti odgovarajuće mjere ako postane previsok ili prenizak.

Dijabetes tipa 1 i vaš imuni sistem

Dijabetes tipa 1 je autoimuna bolest. To znači da imuni sistem organizma greškom napada određeni dio sopstvenog tijela.

Iz tog razloga osobe sa dijabetesom tipa 1 mogu imati slabiji imuni odgovor.

Dijabetes, COVID-19 i grip

Osobe sa dijabetesom možda nemaju veći rizik da se zaraze virusom COVID-19 ili gripom.

Međutim, istraživanja pokazuju da imaju povećan rizik od razvoja teškog oblika bolesti izazvane ovim virusima. To naročito važi ako nivo šećera u krvi nije dobro regulisan.

Od COVID-19 i gripa možete se dodatno zaštititi vakcinacijom i redovnim primanjem preporučenih dodatnih doza vakcina za koje ispunjavate uslove.

Vakcine predstavljaju bezbjedan i efikasan način za smanjenje rizika od razvoja teškog oblika bolesti.

Kako sačuvati zdravlje ako imate dijabetes

Postoji više stvari koje možete uraditi kako biste podržali svoj imuni sistem.

Održavajte nivo šećera u krvi u okviru ciljanih vrijednosti.
Dobra regulacija glukoze pomaže u zaštiti imunog sistema. Može smanjiti rizik od kratkoročnih i dugoročnih zdravstvenih problema i pomoći organizmu da se brže oporavi ukoliko se razbolite.

Jedite dovoljno voća i povrća.
Voće i povrće bogati su vitaminima i mineralima koji pomažu pravilnom funkcionisanju imunog sistema. Pokušajte da jedete voće i povrće različitih boja kako biste unosili raznovrsne vitamine i minerale. Prije uzimanja vitaminskih ili mineralnih suplemenata razgovarajte sa svojim ljekarom.

Budite fizički aktivni.
Fizička aktivnost može pomoći u regulisanju nivoa šećera u krvi i održavanju snažnog imunog sistema koji će biti spremniji da se izbori sa bolešću.

Redovno perite ruke.
Mikroorganizmi se mogu prenijeti preko površina koje svakodnevno dodirujemo. Često i pravilno pranje ruku predstavlja jedan od važnih načina očuvanja zdravlja.

Upravljajte stresom.
Kada je nivo stresa visok, imunom sistemu može biti teže da se izbori sa infekcijama. Stres takođe može povećati nivo šećera u krvi.

Naučite da prepoznate kada ste pod velikim stresom i praktikujte aktivnosti koje vam pomažu da se opustite, kao što su mindfulness tehnike, meditacija ili joga. Čak i pet minuta može pomoći da se opustite.

Spavajte dovoljno.
Dovoljno sna važno je za dobro zdravlje svakog čovjeka. Ako redovno spavate manje od sedam sati, kontrola dijabetesa može postati teža.

Nedostatak sna takođe može otežati imunom sistemu da se efikasno bori protiv infekcija.

Ključne poruke

• Povratak u školu zahtijeva dodatnu pripremu djece koja imaju dijabetes.

• Sa ljekarom svog djeteta izradite medicinski plan za upravljanje dijabetesom.

• Upoznajte nastavnike i ostalo školsko osoblje sa planom.

Pripremite se za uspješan početak školske godine

Povratak školskoj rutini zahtijeva nešto više pripreme za djecu koja imaju dijabetes. Budući da djeca veliki dio dana provode u školi, pouzdana briga o dijabetesu veoma je važna.

Neki učenici mogu samostalno da mjere nivo šećera u krvi, daju sebi insulin i podešavaju vrijednosti na insulinskoj pumpi. Mlađim učenicima i djeci kojoj je dijabetes nedavno dijagnostikovan biće potrebna pomoć u svakodnevnom upravljanju dijabetesom.

Sarađujte sa školom kako bi vaše dijete bilo bezbjedno i zdravo, bez obzira na to šta školski dan donosi. U nastavku su neke važne preporuke.

Napravite plan za upravljanje dijabetesom

Ne postoje dva djeteta koja na potpuno isti način upravljaju dijabetesom. Prije početka školske godine sastanite se sa zdravstvenim timom svog djeteta kako biste izradili individualni medicinski plan za upravljanje dijabetesom.

Zatim posjetite školu i predstavite plan školskom osoblju. Sa njim treba da budu upoznati svi koji su odgovorni za vaše dijete tokom nastave i vannastavnih aktivnosti.

Plan sadrži sve informacije o upravljanju dijabetesom i liječenju, uključujući:

• Ciljni raspon nivoa šećera u krvi.
• Da li je djetetu potrebna pomoć pri mjerenju šećera u krvi.
• Simptome niskog nivoa šećera u krvi, odnosno hipoglikemije, koji su karakteristični za vaše dijete.
• Kako reagovati u slučaju niskog nivoa šećera u krvi.
• Insulin i druge ljekove koje dijete koristi.
• Plan obroka i užina, uključujući posebne događaje.
• Način upravljanja fizičkom aktivnošću i bavljenjem sportom.

Plan treba da bude usklađen sa svakodnevnim potrebama i rutinom vašeg djeteta. Plan ažurirajte svake godine, kao i svaki put kada dođe do promjene terapije.

Sarađujte sa školskim osobljem

Sarađujte sa nastavnicima i drugim zaposlenima kako biste obezbijedili bezbjednu i uspješnu školsku godinu.

Nastavnici

Obavezno posjetite učionicu ili učionice koje vaše dijete koristi. Neki nastavnici su možda već imali učenike sa dijabetesom, ali će im ipak biti potrebno vrijeme za prilagođavanje jer je svaki učenik jedinstven, kao i svaki nastavnik.

Ovo je dobra prilika za razgovor o pravilima u učionici. Da li učenik smije da izađe iz učionice bez traženja dozvole? Da li treba da podigne ruku? Što dijete i nastavnik bolje razumiju međusobne potrebe, to će svakodnevna briga o dijabetesu biti jednostavnija.

Možete zamoliti nastavnika da razgovara sa odjeljenjem o dijabetesu: šta je dijabetes i šta je svakodnevno potrebno raditi. Zamolite ga da to učini bez izdvajanja vašeg djeteta i otkrivanja da ono ima dijabetes.

Objasnite nastavniku i na koje znake treba da obrati pažnju ako nivo šećera u krvi vašeg djeteta postane prenizak. Da li dijete postaje razdražljivo ili nervozno? Da li osjeća glad ili vrtoglavicu? Nastavnik ponekad može da primijeti simptome prije samog djeteta i upozori ga da pojede užinu ili zatraži pomoć.

Djeca sa dijabetesom treba da budu fizički aktivna kao i druga djeca. Fizička aktivnost može im pomoći da koriste manje insulina jer snižava nivo šećera u krvi. Razgovarajte sa nastavnikom fizičkog vaspitanja o tome šta je vašem djetetu potrebno kako bi potpuno i bezbjedno učestvovalo u aktivnostima.

Osoblje zaduženo za vannastavne aktivnosti

Upoznajte se sa dnevnim školskim rasporedom, uključujući vannastavne aktivnosti. Važno je da znate gdje se vaše dijete nalazi i kada ga možete pronaći ako bude potrebno. Neki roditelji koriste besplatne aplikacije za pametne telefone kako bi ostali informisani i u kontaktu sa djetetom.

Napravite kontrolnu listu za dijabetes

Napravite svakodnevnu listu za provjeru školskog ranca kako biste bili sigurni da je dijete ponijelo sve potrebne zalihe:

• Aparat za mjerenje šećera u krvi i rezervne baterije.
• Test-trakice i lancete.
• Pribor za mjerenje ketona.
• Insulin i špriceve ili penove, čak i ako dijete koristi insulinsku pumpu.
• Antiseptičke maramice.
• Vodu.
• Tablete glukoze ili druge brzo djelujuće ugljene hidrate, kao što su sok ili tvrde bombone.

Pripremite i kutiju za slučaj hipoglikemije, opisanu u nastavku, koja će se čuvati u školskoj kancelariji ili ambulanti.

Takođe se pobrinite da vaše dijete:

• Svakodnevno nosi medicinsku identifikacionu narukvicu ili ogrlicu.
• Mjeri nivo šećera u krvi prema utvrđenom rasporedu.
• Zna gdje i kada treba da ode radi mjerenja šećera ako mu je potrebna pomoć.
• Zna kome treba da se obrati u slučaju niskog nivoa šećera u krvi.

Pripremite „hipo-kutiju“

Za slučaj niskog nivoa šećera u krvi pripremite kutiju sa potrebnim zalihama koja će se čuvati u školskoj kancelariji. Ako je moguće, pripremite još jednu kutiju za učionicu.

Na kutiji jasno napišite ime djeteta i redovno dopunjavajte potrošene zalihe.

Kutija treba da sadrži:

• Glukagon.
• Test-trakice.
• Lancete.
• Aparat za mjerenje šećera u krvi.
• Tablete glukoze.
• Pakovanja soka.
• Krekere.

Ostanite zdravi tokom cijele školske godine

Podsjećajte dijete da redovno pere ruke, naročito prije jela i nakon korišćenja toaleta. To je jedan od najboljih načina za sprečavanje bolesti i širenja mikroorganizama.

Kada govorimo o komplikacijama dijabetesa, najčešće pomislimo na probleme sa srcem i krvnim sudovima, bubrezima, očima ili perifernim nervima. Međutim, sve više istraživanja ukazuje na još jednu, znatno manje poznatu povezanost – dijabetes može biti povezan sa povećanim rizikom od oštećenja sluha.

Velika sistematska analiza objavljena 2025. godine pokazala je da je klinički značajan gubitak sluha bio znatno češći kod osoba sa dijabetesom tipa 2 nego kod osoba bez dijabetesa.

Šta pokazuju istraživanja?

Meta-analiza objavljena u časopisu Otolaryngology–Head and Neck Surgery obuhvatila je 39 studija, 88.395 osoba sa dijabetesom tipa 2 i 20.337 osoba u kontrolnim grupama.

Rezultati su pokazali da je klinički značajan gubitak sluha zabilježen kod:

53% osoba sa dijabetesom tipa 2, u poređenju sa 25,2% osoba iz kontrolnih grupa.

Procijenjeni relativni rizik bio je 2,3 puta veći kod osoba sa dijabetesom tipa 2. Najčešći oblik bio je senzorineuralni gubitak sluha.

Važno je naglasiti da ovakvi rezultati pokazuju snažnu povezanost, ali sami po sebi ne znače da će svaka osoba sa dijabetesom razviti oštećenje sluha.

Kako dijabetes može uticati na sluh?

Unutrašnje uho je veoma osjetljiv sistem koji zavisi od pravilnog funkcionisanja sitnih krvnih sudova i nerava.

Dugotrajno povišen nivo glukoze u krvi može oštetiti male krvne sudove i nerve u unutrašnjem uhu. Takođe, oštećenje nerava može uticati na način na koji se zvučni signali prenose od unutrašnjeg uha do mozga.

Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) upravo oštećenje malih krvnih sudova i nerava navodi kao moguće objašnjenje veze između dijabetesa i gubitka sluha.

Visoke frekvencije mogu biti posebno pogođene

Još jedna sistematska analiza i meta-analiza iz 2025. godine analizirala je 17 studija.

Autori su utvrdili da je gubitak sluha bio značajno češći kod osoba sa dijabetesom tipa 2, a razlike u odnosu na osobe bez dijabetesa bile su izraženije na visokim frekvencijama.

Istraživanje je takođe pokazalo da su duže trajanje dijabetesa i viši HbA1c povezani sa većom učestalošću oštećenja sluha. Kod osoba koje su imale dijabetes duže od deset godina učestalost gubitka sluha bila je značajno veća.

Problem se ponekad razvija neprimjetno

Gubitak sluha ne mora početi naglo. Osoba može postepeno početi da primjećuje da:

• teže razumije govor kada je u prostoriji prisutna buka,
• češće traži od sagovornika da ponovi ono što je rekao,
• pojačava televizor ili telefon više nego ranije,
• ima osjećaj da drugi ljudi govore nerazgovjetno,
• teže čuje visoke tonove.

Zbog postepenog razvoja, promjene se lako mogu pripisati godinama ili okolnoj buci.

Koliko je ova povezanost ozbiljna?

Dokazi više nijesu zasnovani samo na pojedinačnim manjim istraživanjima.

„Umbrella review“ objavljen 2025. godine objedinio je rezultate postojećih sistematskih pregleda i meta-analiza. Ukupna baza dokaza obuhvatila je više od 22 miliona učesnika iz preko 226 studija, a autori su zaključili da postoje značajni dokazi o povezanosti dijabetesa i oštećenja sluha.

Dodatna meta-analiza objavljena 2026. godine pokazala je da je umjereno do teško oštećenje sluha bilo približno dvostruko vjerovatnije kod odraslih sa dijabetesom nego kod kontrolnih grupa.

Šta osobe sa dijabetesom mogu da urade?

Dobra regulacija glikemije važna je za smanjenje rizika od brojnih komplikacija dijabetesa, a može biti značajna i za očuvanje zdravlja sluha.

CDC preporučuje osobama sa dijabetesom da obrate pažnju na promjene sluha i razgovaraju sa ljekarom ukoliko primijete simptome. Pregled sluha je jednostavan i može otkriti promjene koje osoba još nije jasno primijetila.

Posebno treba obratiti pažnju na sluh ukoliko dijabetes traje duže vrijeme ili postoje i druge mikrovaskularne ili neurološke komplikacije.

Dijabetes ne utiče samo na šećer u krvi

Dijabetes je sistemska bolest. Dugoročno može uticati na krvne sudove i nerve u različitim djelovima organizma – uključujući strukture koje omogućavaju da čujemo.

Zato zdravlje sluha zaslužuje mjesto uz redovne kontrole očiju, bubrega, stopala i drugih organa koji mogu biti pogođeni komplikacijama dijabetesa.

Ako imate dijabetes i primijetite promjene u sluhu, zujanje u ušima ili otežano razumijevanje govora, razgovarajte sa ljekarom i razmotrite provjeru sluha.

Tekst je informativnog karaktera i ne predstavlja zamjenu za pregled, dijagnozu ili savjet ljekara.

Izvor:

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40760922/

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40922493/

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/40275472/

https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/42334075/