• 1–2 puta: HR 1.01
• >2–3 puta: HR 1.01
• >3–5 puta: HR 1.05
• 5+ puta: HR 1.07
  Sve vrijednosti su statistički nesignifikantne, što znači da se rizik praktično ne mijenja.

• Razlog:
  -visok glikemijski indeks
  -upijanje velikih količina ulja
  -formiranje štetnih spojeva prilikom prženja (akrilamid)

Trčanje je odličan oblik aerobnog vježbanja, pomaže u smanjenju rizika od srčanih bolesti i može biti zdravi način za oslobađanje od stresa.

Od laganog džogiranja na atletskoj stazi do istraživanja novih parkova, trčanje je pristupačan oblik fizičke aktivnosti za ljude svih uzrasta.

Bilo da više volite meditativno trčanje u solo varijanti ili izazov u vidu trke na 5 km, trčanje kroz grad ili trail staze – za svakoga postoji nešto. Osim toga, trčanje je jeftino i ne zahtijeva posebne vještine: sve što vam treba je par patika za trčanje i bezbjedno mjesto za džoging.

Prednosti trčanja za osobe sa dijabetesom

Fizička aktivnost je ključna komponenta brige o sebi za sve, posebno za osobe sa dijabetesom. Američko udruženje za dijabetes (ADA) preporučuje najmanje 150 minuta umjerene fizičke aktivnosti sedmično. Kada je riječ o trčanju ili džogingu, to znači tempo u kojem možete govoriti u kratkim rečenicama.

Ali kako trčanje konkretno utiče na upravljanje dijabetesom i druge zdravstvene pokazatelje?

Poboljšana osjetljivost na insulin

Prema ADA-i, fizička aktivnost može učiniti tijelo osjetljivijim na insulin, pomažući da se snizi nivo šećera u krvi i do 24 sata nakon treninga. Istraživanja pokazuju da intenzivniji aerobni treninzi – poput trčanja uzbrdo ili sprintova – mogu dodatno povećati osjetljivost na insulin.

Bolje zdravlje srca

Trčanje jača zadnju ložu, kvadricepse, gluteuse i druge mišiće donjeg dijela tijela, ali takođe značajno jača i srce.

Jače srce efikasnije pumpa krv, što može sniziti puls u mirovanju i smanjiti krvni pritisak. Trčanje takođe snižava trigliceride i povećava HDL („dobar“) holesterol. Duža trčanja obično donose veće benefite nego kratke dionice.

S obzirom na to da osobe sa dijabetesom imaju veći rizik od srčanih bolesti, ovi podaci su posebno ohrabrujući.

Studije pokazuju da samo 5–10 minuta trčanja dnevno može smanjiti rizik od smrti zbog srčanih bolesti.

Takođe, podaci ukazuju da trčanje može produžiti život. U jednoj analizi više od 50.000 ljudi kroz 15 godina, trkači su živjeli oko tri godine duže od onih koji ne trče.

Bolje mentalno zdravlje

Od „runner’s high“ efekta do boljeg suočavanja s hroničnim bolestima — trčanje ima moćne pozitivne efekte na mentalno i emocionalno blagostanje. Pregled istraživanja iz 2020. pokazao je da trkači imaju manje depresije i anksioznosti, niži stres i bolje raspoloženje u odnosu na one koji nijesu fizički aktivni.

Pored mentalnih benefita, redovno trčanje poboljšava i san. Umjerena aktivnost jača imuni sistem, iako ekstremno intenzivni treninzi (npr. maraton) mogu privremeno oslabiti imunitet.

Važne napomene za osobe sa dijabetesom koje trče

Fizička aktivnost generalno snižava šećer u krvi, ali različiti intenziteti vježbanja mogu imati različite efekte.

• Duža i sporija trčanja često dovode do postepenog pada glukoze i mogu izazvati hipoglikemiju tokom ili nakon trčanja — čak i tokom noći.
• Kraća i brža trčanja, poput tempo treninga, mogu izazvati porast šećera.

Tehnologija poput CGM uređaja i automatskih sistema za isporuku insulina (insulinska pumpa) značajno olakšava upravljanje glukozom.

Unos energije (goriva)

Za trčanja duža od 90 minuta, preporučuje se unos 30–60 g ugljenih hidrata na sat.

Mnogi koriste energetske gelove, gumene bombone i sl., ali jednako dobro funkcionišu voćne grickalice, med ili obične bombone. Bitno je imati gdje da ih nosite (džepovi, torbica itd.).

Upravljanje „insulin on board”

Možda ćete morati da prilagodite bazalni insulin prije trčanja da biste izbjegli pad šećera. „Insulin on board“ označava aktivni insulin koji je još prisutan u tijelu.

Praćenje glukoze

Provjerite šećer prije trčanja.

• Ako je nizak – uzmite ugljene hidrate i sačekajte stabilizaciju.
• Ako je visok – trčanje može pomoći da nivo padne.

CGM je ogroman napredak za treninge. Međutim, znojenje može otežati držanje senzora, pa se posavjetujte sa prodavcem sistema.

Pametni satovi poput Apple Watch-a i drugih mogu prikazivati CGM vrijednosti.

Ako nemate CGM, izmjerite glukozu prije i poslije treninga.

Zaključak

Trčanje je odličan način da poboljšate kardiovaskularno zdravlje, mentalno blagostanje i kontrolu šećera u krvi. Ako ste novi u trčanju, počnite lagano i postepeno povećavajte intenzitet kako biste izbjegli povrede.

U redu je početi polako. Čak i ako ne možete odmah da pretrčite ni kilometar – to je sasvim normalno. Bitno je da krenete.

Trčanje može biti moćan alat za smanjenje emocionalnog tereta dijabetesa i bolje upravljanje šećerom.

Ako ste potpuno novi u fizičkoj aktivnosti, konsultujte svog ljekara oko plana vježbanja. Takođe, imajte na umu specifične mjere za vježbanje sa dijabetesom, kao što je pažljivo praćenje nivoa glukoze kako biste izbjegli hipoglikemiju!

Često se ističu kao namirnica sa malo ugljenih hidrata, pa se orašasti plodovi uglavnom smatraju zdravim izborom za osobe sa dijabetesom.

Ali, kao i kod mnogih zdravih namirnica, važi stara izreka – „previše dobrog nije dobro“.

Dakle, da li su orašasti plodovi dobra užina za osobe sa dijabetesom?
Apsolutno. Vaši omiljeni orasi – indijski orah, badem, makadamija, brazilski orah, lješnik, orah, kao i kikiriki (koji je zapravo mahunarka!) – svi su dobri izbori.

Međutim, kada osoba sa dijabetesom gricka orašaste plodove, umjerenost je ključna.

U ovom članku pogledaćemo i benefite orašastih plodova i moguće nedostatke kada se konzumiraju u prevelikim količinama.

Da li orasi utiču na nivo šećera u krvi?

Iako orašasti plodovi imaju znatno manje ugljenih hidrata u odnosu na voće ili žitarice, ipak ih nije dovoljno malo da se njihovo djelovanje na šećer u krvi potpuno zanemari.

Većina orašastih plodova sadrži oko 5–6 g ugljenih hidrata po 28 g .
Kada se oduzme dijetetska vlakna (dio ugljenih hidrata koji se ne razgrađuje u glukozu), neto ugljeni hidrati kod nekih oraha, poput oraha, iznose samo oko 2 g po jednoj porciji od 28 g.

Kikiriki – iako se često svrstava među orašaste plodove – takođe može podići nivo glukoze više nego što biste očekivali.
Puter od kikirikija ponekad ima dodat šećer, što povećava broj ugljenih hidrata, ali čak i 100% prirodni puter od kikirikija može da utiče na nivo šećera.

Ako koristite insulin, možda će vam biti potreban veoma mali bolus uz porciju orašastih plodova ili putera od kikirikija.

Neka istraživanja pokazuju poboljšanje jutarnjeg šećera i A1c vrijednosti kod ljudi koji redovno jedu orahe, najvjerovatnije zbog zdravih masti, vlakana, antioksidanata i biljnih jedinjenja.

Takođe, konzumacija masti uz obrok bogat ugljenim hidratima može usporiti apsorpciju ugljenih hidrata i umanjiti skokove šećera u krvi.

Novo istraživanje sugeriše da je ovaj efekat još jači ako se masti jedu prije ugljenih hidrata – tzv. model „ugljeni hidrati na kraju obroka“.

Ipak, to ne znači da orašaste plodove treba jesti uz svaki obrok ili užinu.

Nutritivni sastav orašastih plodova

Orasi se apsolutno mogu uklopiti u zdrav model ishrane kod osoba sa dijabetesom, naročito kod onih koji se hrane sa manje ugljenih hidrata.
Ali to ne znači da treba pretjerivati.

Oni imaju mnogo benefita, ali su vrlo kalorični i bogati mastima.

Porcija od 28 g (oko 1/4 šolje) u prosjeku sadrži:

• 160–200 kcal
• 5–6 g ugljenih hidrata
• 1–3 g vlakana

Prema USDA, 28 g slanih miks plodova sadrži:

• 170 kcal
• 14 g masti
• 7 g ugljenih hidrata
• 2 g vlakana
• 1 g prirodnog šećera
• 5 g proteina

Orasi takođe sadrže:

• antioksidante
• omega-3 masne kiseline
• kalcijum
• holin
• gvožđe
• cink
• magnezijum
• fosfor
• kalijum
• vitamine A, C, E
• kompleks vitamina B (B1–B9)

Jedna šolja oraha (koja se lako pojede) može imati oko 800 kalorija, što je trećina do polovine dnevnih potreba prosječne odrasle osobe.

Masti u orasima

Osobe sa dijabetesom imaju preko dvostruko veći rizik od srčanih bolesti (CDC podatak).
Zato je bitno obratiti pažnju na vrstu i količinu masti.

Masti u orašastim plodovima su uglavnom mononezasićene, koje pomažu u snižavanju LDL („lošeg“) holesterola i štite srce.

Niska HDL („dobar“) vrijednost i visoka LDL vrijednost povećavaju rizik od kardiovaskularnih komplikacija.

Drugi benefiti orašastih plodova

1. Biljni izvor kalcijuma i podrška kostima

Većina orašastih plodova ima malo kalcijuma, ali badem se ističe (76 mg po porciji).
Iako nije primarni izvor kalcijuma, doprinosi ukupnom unosu.

Biljni izvori kalcijuma:

• zeleno lisnato povrće
• sjemenke
• mahunarke
• obogaćeni proizvodi (npr. soja napici)

2. Smanjenje upale

Studija iz 2023. godine kaže da orasi mogu imati antiinflamatorni efekat.
Harvard takođe preporučuje orahe kao dio antiinflamatorne ishrane (mediteranski model).

3. Smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti

Harvardova analiza 210.000 ljudi tokom 32 godine pokazala je:

• 1 porcija oraha ≥5x nedjeljno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti za 14%,
• smanjuje rizik od koronarne bolesti za 20%.

Ovaj efekat važi za sve orašaste plodove, uključujući i kikiriki.

Da li orasi goje?

Iako su kalorični, oni imaju vlakna i proteine koji povećavaju sitost.
Kada se jedu umjereno, mogu pomoći u kontroli apetita i ne moraju dovesti do debljanja.

Problem nastaje ako se nesvjesno gricka tokom cijelog dana.

Koliko često osoba sa dijabetesom treba da jede orašaste plodove?

Generalno:
1 porcija dnevno (28 g).

Studije preporučuju 4 ili više porcija nedjeljno radi boljeg zdravlja srca.

Izuzeci:
Osobe sa hroničnom bubrežnom bolešću (CKD) treba da ograniče unos zbog fosfora.

Takođe, birajte:

• neslane orašaste plodove,
• bez šećera, bez meda, bez čokolade,
• sirove ili suvo pržene umjesto u ulju.

Koji orašasti plodovi su najbolji za dijabetes?

• Badem – vitamin E, antioksidansi
• Orah – omega-3, zdravlje srca i mozga
• Indijski orah – mnogo magnezijuma
• Brazilski orah – selen, dobra podrška štitnoj žlijezdi
• Lješnik – vitamin E, zdrave masti
• Pekan, makadamija – mononezasićene masti, antioksidansi
• Badem, kikiriki, pistaći – najbolji za snižavanje LDL holesterola

Koje orašaste plodove treba izbjegavati?

• jako slane
• posute šećerom, medom, karamelom
• čokoladirane
• pržene u ulju (bolja opcija je suvo prženo)

U posljednjih nekoliko godina raste interesovanje za ulogu vitamina D u prevenciji različitih hroničnih oboljenja. Iako je najpoznatiji po uticaju na zdravlje kostiju, sve više dokaza ukazuje na to da vitamin D igra važnu ulogu i u metaboličkom zdravlju – posebno u prevenciji dijabetesa tipa 2 (T2D). Jedna od najznačajnijih i najdugotrajnijih studija koja se bavila ovom temom jeste SUN projekat, prospektivna kohortna studija sprovedena u Španiji.

U nastavku vam donosimo pregled najvažnijih nalaza i zašto bi optimalan nivo vitamina D mogao biti ključan za zdravlje metabolizma.

Šta je SUN projekat?

SUN (Seguimiento Universidad de Navarra) projekat je dugoročna prospektivna studija koja prati desetine hiljada španskih univerzitetskih diplomaca. Učesnici redovno popunjavaju upitnike o životnim navikama, ishrani, fizičkoj aktivnosti i zdravstvenom statusu. Ovaj tip studije smatra se veoma pouzdanim, jer obezbjeđuje podatke prikupljane tokom mnogih godina.

Šta je bila svrha studije?

Cilj istraživača bio je da utvrde postoji li povezanost između prediktivne koncentracije vitamina D u serumu i rizika od razvoja dijabetesa tipa 2. Vitamin D se „predviđao” na osnovu prehrambenih navika, suplementacije, izlaganja suncu i drugih faktora koji utiču na njegov nivo u organizmu.

Obuhvaćen je veliki broj učesnika

Studija je uključila:

• 18.594 učesnika

• ukupno 238.078 osoba-godina praćenja

• medijan praćenja: 13,5 godina

• 209 novodijagnostikovanih slučajeva dijabetesa tipa 2

Ovakav obim praćenja omogućava veoma pouzdane analize i zaključke.

Šta su pokazali rezultati?

Istraživači su otkrili značajnu inverznu povezanost između nivoa vitamina D i rizika od nastanka dijabetesa tipa 2. To znači da su osobe sa najvišim procijenjenim nivoima vitamina D imale znatno manji rizik za razvoj T2D u odnosu na one sa najnižim nivoima.

Najzanimljiviji podatak je:

• osobe u najvišem kvartilu vitamina D (Q4) imale su 52% manji rizik od razvoja T2D u odnosu na one u najnižem (Q1)
  (hazard ratio 0,48; 95% CI 0,26–0,88).

Ova povezanost ostala je statistički značajna i nakon svih korekcija za faktore poput gojaznosti, fizičke aktivnosti, pušenja, ishrane i drugih parametara.

Šta ovo znači za vas?

Iako se studija zasniva na prediktivnim, a ne laboratorijski izmjerenim vrijednostima vitamina D, nalazi su izuzetno važni. Ukazuju na to da:

• optimalan nivo vitamina D može igrati ulogu u prevenciji dijabetesa tipa 2,

• deficit vitamina D može biti povezan sa većim rizikom od metaboličkih poremećaja,

• zdrav životni stil koji uključuje umjereno sunčanje, pravilnu ishranu i eventualnu suplementaciju može pomoći održavanju nivoa vitamina D.

Kako održavati zdrav nivo vitamina D?

Evo nekoliko preporuka koje podržavaju i stručnjaci:

• Redovno izlaganje suncu (10–20 min, u zavisnosti od godišnjeg doba i tipa kože)

• Ishrana bogata vitaminom D: masna riba, jaja, obogaćene namirnice

• Zdrava tjelesna težina i fizička aktivnost

• Suplementacija – posebno tokom zimskih mjeseci ili kod osoba sa deficitom

Zaključak

SUN studija predstavlja jedan od  dokaza da vitamin D može biti ključna karika u prevenciji dijabetesa tipa 2. Osobe sa višim nivoima vitamina D imaju značajno manji rizik od razvoja ove bolesti.

Briga o optimalnom unosu vitamina D jednostavan je, pristupačan i prirodan način da podržite svoje cjelokupno metaboličko zdravlje.

Kompletna studija: https://link.springer.com/article/10.1007/s40618-024-02324-3?

Kraj godine donosi praznike, porodična okupljanja i bogatu trpezu. Za većinu ljudi to znači opuštanje, ali za osobe koje žive sa dijabetesom ovaj period može biti izazovan. Kombinacija obilnih obroka, povećanog unosa šećera, neredovnog rasporeda spavanja i manje fizičke aktivnosti može uticati na stabilnost glikemije i opšte blagostanje.

Ipak, sezona slavlja ne mora biti stresna. Uz pravilan pristup, moguće je uživati u druženju, tradicionalnoj hrani i prazničnoj atmosferi – a istovremeno čuvati svoje zdravlje.

Zašto praznici predstavljaju izazov?

1. Hrana bogata ugljenim hidratima
Praznična jela često sadrže kombinaciju šećera, bijelog brašna i zasićenih masti, što može izazvati nagle skokove glukoze u krvi.

2. Promjene u rutini
Kasne večere, preskakanje obroka ili neredovno uzimanje terapije lako se dešavaju tokom praznika.

3. Manje kretanja
Radna pauza i porodična okupljanja često znače duže sjedenje i manje šetnji.

4. Stres i emocionalno prejedanje
Iako praznici donose radost, donose i obaveze – a stres dodatno podiže nivo glukoze.

Praktični savjeti za bezbjedniju sezonu slavlja

✔ Planirajte obroke unaprijed
Ako znate da vas čeka velika večera, birajte lakše obroke ranije tokom dana i pazite na porcije.

✔ Birajte pametnije
Na trpezi uvijek prvo birajte proteine i povrće – oni uspore apsorpciju šećera i pomažu stabilnijoj glikemiji.

✔ Pazite na desert
Možete probati sve što volite, ali u manjim porcijama. Pola porcije je i dalje uživanje.

✔ Ne preskačite terapiju
Postavite podsjetnik ako se ritam dana mijenja.

✔ Krećite se
Kratka šetnja od 10–15 minuta nakon obroka značajno poboljšava glikemijski odgovor.

✔ Pijte dovoljno vode
Hidratacija pomaže regulaciji šećera i sprečava pretjeran apetit.

Alkohol tokom sezone slavlja i dijabetes

Praznici često podrazumijevaju i čašu vina, piva ili jačeg pića. Međutim, kod osoba sa dijabetesom alkohol zahtijeva poseban oprez jer može uticati na nivo glukoze na nepredvidiv način.

Kako alkohol utiče na šećer u krvi?

• Može izazvati hipoglikemiju – posebno ako se konzumira na prazan stomak ili uz terapije poput insulina i nekih oralnih antidiabetika. Jetra tokom metabolizma alkohola „odlaže“ oslobađanje glukoze, pa nivo šećera može pasti nekoliko sati poslije pića.

• Slatki kokteli i likeri mogu naglo podići glikemiju zbog visokog udjela šećera.

• Alkohol smanjuje sposobnost procjene simptoma hipoglikemije, pa osoba može pomisliti da je „samo pijana“, a zapravo ulazi u opasno nizak nivo šećera.

Pravila za sigurniju konzumaciju alkohola

✔ Ne pijte na prazan stomak
Uzmite obrok bogat proteinima i vlaknima prije alkohola.

✔ Ne preskačite obroke i ne mijenjajte terapiju
Rutina je najvažniji zaštitni faktor.

✔ Birajte pića sa manje šećera
Bolje opcije:

• suvo vino,

• gin sa dijetalnim tonikom,

• votka sa mineralnom,

• pivo bez šećera (u ograničenim količinama).

Izbjegavati:

• likere,

• koktele sa sokovima,

• topla slatka pića (kuvano vino sa šećerom, rum punč, slatki kokteli).

✔ Ostanite u granicama: 1 piće za žene, 2 za muškarce (maksimalno dnevno)
Preporuke su prema ADA i CDC.

✔ Pijte polako i uz vodu
Voda između pića smanjuje rizik dehidracije i umanjuje skokove glikemije.

✔ Mjerite šećer prije, tokom i nekoliko sati poslije alkohola
Hipoglikemija se može javiti i 6–12 sati poslije konzumacije.

✔ Izbjegavajte alkohol ako imate neuropatiju, trigliceride visoke ili probleme sa jetrom
Tada je rizik značajno veći.

Mentalno zdravlje tokom praznika

Osobe sa dijabetesom često osjećaju pritisak da „ne kvare atmosferu“ svojim potrebama – ali briga o zdravlju nije teret. Razgovor sa porodicom o rutini i ograničenjima može olakšati druženja i smanjiti stres.

Zaključak

Sezona slavlja može biti lijepa, topla i ispunjena – i za osobe sa dijabetesom. Ključ je u balansu: uživati u hrani i društvu, ali sa sviješću o vlastitom zdravlju. Male prilagodbe mogu napraviti veliku razliku i omogućiti da praznici zaista budu vrijeme radosti, a ne brige.

Svake godine 14. novembra obilježava se Svjetski dan dijabetesa, globalna inicijativa kojom se podiže svijest o jednom od najvećih zdravstvenih izazova današnjice. Tema za 2025. godinu glasi „Dijabetes i dobrobit“, dok je ovogodišnji fokus kampanje posvećen važnoj oblasti: „Dijabetes i radno mjesto“.

Zašto je tema radnog mjesta važna?

Milioni ljudi širom svijeta sa dijabetesom svakodnevno balansiraju između poslovnih obaveza i zahtjeva koje donosi upravljanje ovim hroničnim stanjem. Posao može biti izvor podrške, ali i izazova – naročito ako ne postoje razumijevanje, fleksibilnost i odgovarajuća zdravstvena zaštita.

Radno okruženje koje prepoznaje potrebe osoba sa dijabetesom doprinosi ne samo njihovom zdravlju, već i većoj produktivnosti, motivaciji i osjećaju pripadnosti. Poslodavci koji promovišu zdrave navike i omogućavaju redovne pauze, pristup zdravoj ishrani i mjerenju šećera u krvi, aktivno učestvuju u stvaranju inkluzivnih i podržavajućih radnih mjesta.

Cilj kampanje: Znati više, učiniti više

Pod sloganom „Know more and do more for diabetes at work“ (Saznaj više i učini više za dijabetes na radnom mjestu), ovogodišnja kampanja poziva poslodavce, kolege i širu zajednicu da se informišu o dijabetesu i pruže podršku osobama koje s njim žive.

To podrazumijeva:

• Edukaciju o simptomima i znakovima hipoglikemije i hiperglikemije
• Promovisanje redovnih zdravstvenih pregleda i mjerenja glukoze
• Kreiranje zdravijih radnih navika (uravnotežena ishrana, fizička aktivnost, pauze)
• Psihološku podršku i razumijevanje stresnih situacija

Život sa dijabetesom uz podršku zajednice

Uz adekvatnu zdravstvenu njegu, odgovarajuću ishranu i podršku na radnom mjestu, osobe sa dijabetesom mogu voditi ispunjen, aktivan i uspješan život. Ključno je razumjeti da briga o dijabetesu nije samo lična odgovornost – ona je i društvena obaveza.

Svjetski dan dijabetesa 2025. podsjeća nas da zajedno možemo stvoriti okruženje u kojem svaka osoba sa dijabetesom ima jednake šanse za dobrobit, zdravlje i uspjeh.

Negativan tretman na radnom mjestu pogađa 40% zaposlenih koji žive sa dijabetesom

Globalno istraživanje Međunarodne dijabetološke federacije (IDF) otkriva da je svaki treći zaposleni koji ima dijabetes razmišljao o napuštanju posla zbog zabrinutosti kako će biti tretiran na radnom mjestu.

12. novembar 2025, Brisel, Belgija: Dvije petine (40%) zaposlenih koji žive sa dijabetesom prijavilo je negativan tretman na radnom mjestu zbog svog zdravstvenog stanja, pokazuje novo globalno istraživanje koje je sprovela Međunarodna dijabetološka federacija (IDF). Povodom Svjetskog dana dijabetesa, 14. novembra, Federacija ukazuje na stigmu, diskriminaciju i nedostatak strukturalne podrške sa kojima se osobe sa dijabetesom i dalje suočavaju na poslu.

Istraživanje, sprovedeno na pet kontinenata, pokazalo je da je trećina (32%) zaposlenih koji imaju dijabetes razmišljala o napuštanju posla zbog načina na koji se osobe sa ovom bolešću tretiraju na radnom mjestu. Profesor Peter Schwartz, predsjednik Međunarodne dijabetološke federacije, opisao je ove nalaze kao „krajnje zabrinjavajuće” i upozorenje poslodavcima širom svijeta.

„Neodbranjivo je da se ljudi koji žive sa dijabetesom suočavaju sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom na radnom mjestu“, rekao je on.

Skoro polovina (46%) zaposlenih sa dijagnozom dijabetesa tipa 1 prijavila je negativan tretman na poslu, u poređenju sa nešto više od trećine (36%) onih sa dijabetesom tipa 2. Više od četvrtine (28%) navelo je da im je uskraćeno pravo na pauze ili slobodno vrijeme potrebno za upravljanje dijabetesom.

Pored emocionalnog i profesionalnog uticaja, rezultati pokazuju da stigma povezana sa dijabetesom može ograničiti i razvoj karijere. Gotovo četvrtina (23%) ispitanih rekla je da su izgubili priliku za stručno usavršavanje ili napredovanje zbog svoje dijagnoze. Ove prepreke dodatno pojačava „kultura ćutanja“ — jedan od deset zaposlenih sa dijabetesom nije otkrio svoje stanje poslodavcu, a 43% njih je navelo da se plaši da će biti tretirani drugačije. Gotovo trećina (29%) ovih ispitanika brine da bi otkrivanje dijagnoze moglo ograničiti njihov profesionalni napredak.

Mnogi zaposleni koji žive sa dijabetesom i dalje se oslanjaju na podršku kolega. Skoro jedan od tri (29%) povjerio se samo jednoj osobi na poslu, dok je nešto veći broj (41%) podijelio svoju dijagnozu sa svega nekoliko kolega. Ovi podaci ukazuju na nelagodnost da se o dijabetesu govori putem formalnih kanala i naglašavaju potrebu da organizacije stvaraju podržavajuće i inkluzivne radne sredine.

Istraživanje je takođe pokazalo da svakodnevno upravljanje dijabetesom izaziva anksioznost kod mnogih zaposlenih. Jedan od četiri ispitanika (26%) ne osjeća se prijatno da primijeni insulin na radnom mjestu, dok se jedan od pet (20%) osjeća isto kada treba da provjeri nivo glukoze u krvi. Bez adekvatne podrške, ove rutinske medicinske potrebe mogu postati svakodnevni izazovi, stvarajući dodatni stres zaposlenima sa dijabetesom.

Globalno istraživanje otkrilo je i značajne regionalne razlike. Najviši nivo negativnog tretmana prijavljen je u Pakistanu (68%), zatim u Indiji (55%) i Sjedinjenim Američkim Državama (42%), dok su druge zemlje pokazale različite stepene stigmatizacije. U Njemačkoj, iako je međuljudska diskriminacija bila manja, više od polovine ispitanih (51%) izjavilo je da njihova organizacija nema politiku podrške osobama sa dijabetesom — što je znatno iznad svjetskog prosjeka (29%).

Profesor Schwartz dodao je:

„Niko ne bi trebalo da krije svoje stanje iz straha da će biti tretiran drugačije ili da će mu biti uskraćene prilike. Život sa dijabetesom zahtijeva kontinuirano upravljanje, a poslodavci moraju prepoznati fizički i mentalni teret koji on nosi. Jednostavne promjene, poput fleksibilnog radnog vremena i privatnih prostora za provjeru šećera ili primjenu insulina, mogu napraviti ogromnu razliku.

Želimo da poslodavci širom svijeta preispitaju kako podržavaju zaposlene koji žive sa dijabetesom. Oni zaslužuju poštovanje, razumijevanje i jednake šanse.“

U sklopu kampanje za Svjetski dan dijabetesa, posvećene važnosti dobrobiti na poslu, Međunarodna dijabetološka federacija poziva poslodavce da stvaraju podržavajuće okruženje u kojem su razgovori o zdravlju bezbjedni, kao i da usvoje jasne politike koje prepoznaju potrebe zaposlenih sa dijabetesom. Povećanje svijesti o dijabetesu među svim zaposlenima i uvođenje fleksibilnih radnih uslova koji omogućavaju lakše upravljanje bolešću pomoći će u smanjenju stigme. Radna mjesta koja nude takvu podršku bolje su pripremljena da brinu o svim zaposlenima, bez obzira na njihove zdravstvene potrebe.

Metodologija i uzorak

Međunarodna dijabetološka federacija angažovala je nezavisnu agenciju Arlington Research da sprovede globalno onlajn istraživanje među 1.400 odraslih osoba koje žive sa dijabetesom u sedam zemalja: Argentini, Kini, Njemačkoj, Indiji, Pakistanu, Južnoj Africi i Sjedinjenim Američkim Državama.

O Međunarodnoj dijabetološkoj federaciji

Međunarodna dijabetološka federacija (IDF) je krovna organizacija koja okuplja 251 nacionalno udruženje za dijabetes u 158 zemalja i teritorija. Njena misija je da unaprijedi život osoba sa dijabetesom i spriječi pojavu dijabetesa kod onih koji su u riziku. Federacija već 75 godina predvodi globalnu zajednicu posvećenu borbi protiv dijabetesa.

O Svjetskom danu dijabetesa

Svjetski dan dijabetesa (WDD) ustanovljen je 1991. godine od strane Međunarodne dijabetološke federacije i Svjetske zdravstvene organizacije, kao odgovor na rastuću zabrinutost zbog sve većeg globalnog zdravstvenog rizika koji predstavlja dijabetes.
Godine 2006. postao je zvaničan dan Ujedinjenih nacija (Rezolucija 61/225).
Obilježava se svake godine 14. novembra, na rođendan Sir Frederika Bantinga, koji je zajedno sa Charlesom Bestom zaslužan za otkriće insulina 1922. godine.

Mandarine su jedne od najslađih pripadnica porodice citrusa, a zapravo se izraz „mandarina“ odnosi na čitavu grupu citrusnih plodova! Klementine, tangerine, sumo i satsuma su sve vrste mandarina. Male su, jarko narandžaste boje i imaju tanku koru koja se lako guli. Mandarine se najčešće jedu kao užina zbog svoje praktične veličine, ali su takođe popularne i u slanim jelima i desertima!

Smatraju se zimskim voćem — njihova sezona traje od novembra do aprila. To je period kada je mnogo drugog voća, poput bobičastog, van sezone.

Najčešće vrste mandarina:
• Klementine: Najmanja vrsta mandarine, bez sjemenki i veoma laka za guljenje — odličan izbor za djecu.
• Tangerine: Veće i kiselkastije, sa dubljom narandžasto-crvenom bojom.
• Sumo: Krupnija sorta sa najintenzivnijim ukusom narandže.
• Satsuma: Potječe iz Japana, bez sjemenki, sa tanjom i nježnijom korom koja se lako ošteti, pa je pogodna za lokalnu upotrebu ili konzerviranje.

Kako odabrati i čuvati mandarine:
Birajte plodove koji su teži za svoju veličinu i bez oštećenja.
Čuvajte ih na hladnom i tamnom mjestu, najbolje u frižideru. Na sobnoj temperaturi brzo sazrijevaju i lako se ubuđaju ako se ne pojedu u roku od sedmicu dana. U frižideru mogu trajati od dvije sedmice do mjesec dana.

Nutritivne prednosti mandarina:
Mandarine su ukusne, hranljive i praktične! Velika mandarina od 120 g (oko 7 cm prečnika) ima oko 60 kalorija i 15 g ugljenih hidrata. Manje klementine imaju oko 35 kalorija i 10 g ugljenih hidrata.
Odličan su izvor vitamina C, antioksidansa koji podržava imuni sistem, pomaže stvaranju kolagena, neophodnog za zarastanje rana i zdravu kožu. Velika mandarina sadrži više od 50% dnevnih potreba za vitaminom C.

Mandarine su voće sa niskim glikemijskim indeksom, što znači da ne izazivaju nagle skokove nivoa šećera u krvi kada se jedu u umjerenim količinama. 🍊
Ipak, osobe sa dijabetesom trebalo bi da obrate pažnju na količinu unosa, jer mandarine sadrže prirodne šećere poput fruktoze.

Dobra vijest je da su bogate vlaknima, koja usporavaju apsorpciju šećera u krvotok i tako pomažu u održavanju stabilnijeg nivoa šećera u krvi.

Načini konzumacije mandarina:
Zahvaljujući lakoj pripremi i praktičnosti, mandarine su savršena užina za djecu i odrasle. Lako se nose u kutijama za ručak ili ruksaku. Njihovi sočni segmenti mogu se dodavati u voćne i povrtne salate, salse, takose, jogurt-parfete i mnoge druge recepte. Veće sorte poput tangerina i satsuma su posebno pogodne za cijeđenje soka koji se može koristiti u prelivima za salate ili marinadama.

Pomaganje klijentima da jedu više voća, povrća i namirnica biljnog porijekla odavno je osnovno načelo dobrih nutricionističkih savjeta. Zapravo, obrasci ishrane zasnovani na biljkama – uključujući vegetarijanske i veganske dijete – pokazali su se korisnim za ljudsko zdravlje iz više razloga. U novom sistematskom pregledu istraživači su otkrili da vegetarijanska ishrana može pomoći u upravljanju dijabetesom tipa 2 (T2DM). Ovaj pregled analizirao je sedam randomizovanih kontrolisanih studija (RCT) — najpouzdaniji oblik dokaza — sa ukupno 770 učesnika, kako bi uporedio efekte vegetarijanske i nevegetarijanske ishrane na T2DM.

Istraživači su sa umjerenim stepenom sigurnosti utvrdili da su odrasli koji su slijedili vegetarijanski način ishrane imali niže nivoe HbA1c (pokazatelj kontrole šećera u krvi) i niži indeks tjelesne mase (BMI). Vegetarijanci i vegani su takođe mogli imati manju potrebu za lijekovima protiv dijabetesa i poboljšanu osjetljivost na insulin, iako su dokazi za ove efekte slabiji. Međutim, vegetarijanski obrasci ishrane nijesu značajno uticali na jutarnji nivo glukoze u krvi, insulin ili LDL holesterol.

Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) izvještava da oko 1 od 10 Amerikanaca ima dijabetes, a između 90% i 95% njih ima dijabetes tipa 2 — dok se procjenjuje da još 2,5 puta više ljudi ima predijabetes. Prema godišnjem zdravstvenom istraživanju Međunarodnog savjeta za informisanje o hrani (International Food Information Council) za 2024. godinu, 8% Amerikanaca navodi da slijedi vegetarijansku, biljnu ili vegansku ishranu, dok mnogi drugi prate obrasce ishrane koji sadrže više biljnih namirnica (npr. mediteranska, fleksitarijanska i DASH dijeta).

Rezultati ovog sistematskog pregleda ukazuju da vegetarijanski ili veganski obrasci ishrane mogu biti korisni u upravljanju dijabetesom tipa 2, ali je potrebno više istraživanja. U međuvremenu, stručnjaci mogu koristiti ove nalaze da sa više sigurnosti podrže klijente sa T2DM koji žele da pređu na vegetarijansku ishranu radi boljeg upravljanja svojim stanjem.

Ovo istraživanje finansirala je Fondacija Akademije za ishranu i dijetetiku iz Čikaga (Academy of Nutrition and Dietetics Foundation), uz podršku Prakse vegetarijanske dijetetike (Vegetarian Nutrition Dietetics Practice Group).

Cijelu studiju možete pročitati u časopisu Advances in Nutrition: An International Review Journal.